Svjedočanstvo hrvatskog masona – hrvatski masoni

Razgovor s Soljanić Mihom (mason), pod Državnom bezbjednosti, Sekretarijata za unutrašnje poslove, Narodnog odbora kotara Dubrovnik

Dana 26.9.1957.

Zovem se Soljanić Miho˝Mico˝,rođen sam 2.10.1895.g. u Bolu, otok Brač.

1930.g. zapošljavam se kao podvornik u Dubrovačkoj učiteljskoj školi. Tamo je radio Novak Bukvić, tajnik škole, koji je zamjenjivao direktora pri njegovoj odsutnosti.

Podvornik mi je naređivao službene poslove koje sam odrađivao bez pogovora. Iz svega on je valjda vidio da mu ja kao čovjek odgovaram  i da nisam brbljav. Tako mi je jednom prilikom rekao da prebacim svoje stvari iz jedne sobe u kafani ´Dubravka´ u Vilu ´Šipan´. Ja sam sve to prebacio iako nisam znao detalje o čemu se tu radi.

Kasnije sam saznao kada sam bio primljen u masone.

Za moj prijem u masone dao je Novak. Dali je još netko dao preporuku za mene nije mi poznato. Prije primanja tražio je od mene da mu dam dvije slike a molbu je sam ispunio i to je sve otišlo u glavnu masonsku ložu u Beograd i nakon što je odozgo odobreno bio sam primljen.

Nakon što se biva primljen u ložu potrebno je proči određeni staž da se postigne određeni čin. Koliko će vremena proći za to ovisi o rukovodstvu lože.Ja sam nakon godinu dana dobio jednu zvjezdicu. Za to sam polagao i ispit. Ima jedna knjižica po kojoj jedan ispituje, u istoj toj su i odgovori koje ispitanik mora znati. Knjižica se zove ´Biblija´. Masoni se međusobno oslovljavaju sa Ti dodavajuči i čin koji imaju.

Onaj tko ulazi prvi puta u ložu te večeri vodi ga raniji član lože. On kuca na vrata, stariješinu iz nutra pitaju tko je, ovaj odgovara s ´radnik´ili´meštar´zavisno o činu. Ovi mu odgovara Da uđe unutra.

Kandidat ulazi s povezm na očima. Starješine ga ispituju a ovaj odgovara.

Tada mu skidaju povez i tada kandidat po prvi puta vidi članve lože.

Kod prijama vrata i prozori moraju biti zacrnjeni ili prekriveni zastavama ili plahtama. Prvu večer ostaju jedan ili dva sata prema potrebi. Nakon 3-4 dana saziva se nov sastanak i to se računa kao dan prijema novog kandidata.

Predmeti koji su se nalazili u masonskoj loži;

• Kovčeg za mrtvaca, ako u njemu nema kostura čovjeka onda mora biti barem lubanja. U Dubrovniku je bila lubanja, a kod nekih svečanosti, tj kad bi neto dolazio iz Beograda ja bi donio kostur iz Učiteljske škole.
• Mrtvačka glava – lubanja
• Preko desetak stolica
• jedan trouglasti stol – jer je trokut simbol.
• tri voštane svijeće koje se pale na trokut.
• simbol snage: slika jako razvijenog muškarca
• simbol ljepote: ženska slika skoro gola
• simbol mudrosti- slika velike knjige.
• pramilin – željezni okvir unutar kojeg se nalazi sljedeće: – lijepo obrađen kamen, grubo obrađen kamen, čekić, visak, mistrija.

Masonska loža ima i svoj arhiv, stao je u malom ormaru, unutra su bile službene prijepiske s predpostavljenom ložom u Beogradu –dokumenti, popisi članova itd.

Predmeti iz lože bili suvlasništvo Dubrovačke plovidbe kao i sama soba u Vili.

Sastanci su se održavali svaka dva mjeseca. Prema potrebi i češće. Na sastancima su se primali novi članovi a i korili i kažnjavali oni koji naprave grešku ili pak ne plate članarinu. Neke greške su za sobom povlačile kaznu isključenja. Zapisnik na sastanku je vodio meštar lože.

Majstor lože imao je na sebi kožnu kecelju malenu s tri zvijezde na njoj. Mlađi od majstora imali su samo jednu li dvije zvijezde.

Za jednu zvijedzu trebalo je proći određeno vrijeme koje određuje uprava lože. Kao i za ostale tri. Početnici su imali bijelu kecelju.

Tijekom vremena u Dubrovniku su postojali masoni:

• Buković Novak,
• Mandić Mirko,
• Bakočević Miro,
• Soljačić Antun,
• Mladinov
• Aleksić
• Sokolovac Milivoj
• Vidojević Matija dr
• Domjan
• Ivanović ….ne znam mu ime, on je umro. Mason je postao dok se nalazio u SAD-u. Mislim da je on po povratku u Dubrovnik i osnovao ložu u Dubrovniku, ali nisam siguran.
• I još mnogi drugi…

Ja sam stupio u ložu 1933., loža je bila podčinjena velikoj loži u Beogradu. Čuo sam, pričalo se da je i kralj Aleksandar tražio da ga se primi u ložu, ai je bio odbijen. To da je htio jer su masoni imali veliki utjecaj na kulturni i javni život uopšte.

Imali smo zankove kojima smo se prepoznavali na ulicama. Na primjer, nalazim se u drugom gradu i vidim jednog čovjeka koji mi izgleda da je mason ili ja sebi to predpostavljam. Jednostavno pogledam u njega i kad vidim da i on mene gleda mahnem rukom ispod vrata kao da režem nožem. Ako mi on to isto odgovori znači da je mason. Odmah prilazimo jedan drugome i rukujemo se.

Kad se rukujemo, ako on meni ili ja njemu palačim prstom stisnem ruku jedan put to znači da je mlađi član, a ako on to napravi dva puta onda je već meštar jer je ovancirao. Tri puta to je najstariji.

Od ustaške policije zbog masonstva pozvan je na saslušanje Čizek Endo, pokojni, i Rogovski Lav, također pokojni. Odmah su nas obavijestili o tome. Čizek je priznao da je bio mason a Rogovski je priznao samo da druge ljude nezna kako se zovu. Tako je dolaskom NDH i prestao rad masona.

Plačala se članarina po mogućnostima. Ja sam plačao prje 150 din a kasnije 300 din, a bilo je onih koji su plačali i preko 1000 dinara. Visinu članarne određivama je loža. Novas se trošio za pomoć braći, za večere i zabave a dio se slao u glavnu ložu u Beograd.

Blagajnik u Dubrovniku je bio Mandić Mirko. Dr.Šišić u Zagrebu je bio velika ličnost među masonima ali mislim da je on umro.

Za večere svečanosti ja sam donosio kostur a na naše obićne sastankeimali smo lubanju. Na naše sastanek dolazili su iz Beograda i Novak Viktor dr iz Beograda i Čorović Vlado također iz Beograda. Oni su bili u Velikoj Loži Beograda.

Masonerija je bila naročito protiv religije. Ja sam bacao slike religiozne na radnom mjestu u Učiteljskoj školi, a isto tako nas nekoliko htjeli smo skinuti krst na crkve na Dančama. Ako je netko nešto napravio individualno, na sastanku nije trebao govoriti o tme.

Masoni su volili postojeći režim stare Jugoslavije, mada se je više isticalo jugoslavensko kao cjelina, tj. politika više nacionalnosti.
 
 
(politika/uredio:nsp)