Jerusalem: Otkrivena tajna pećina u kojoj se sastaju masoni

Govori se da je pećina Zedekiah već desetljećima najvažnije okupljalište svjetskih masona.

U pećini u kojoj se održavaju „masonski sastanci“ zaista postoji velika željezna tabla s natpisom “Dvorana Slobodnih zidara”. Na stropu pećine vide se znakovi masona i hebrejsko pismo. To potvrđuje da se jednom godišnje ovdje u najvećoj tajnosti ovdje okuplja nekoliko stotina masona iz svih dijelova svijeta.

Kako bi sačuvali svoju tajnovitost, masoni mijenjaju datum okupljanja, a na dan održavanja njihovog susreta pećina je zatvorena za javnost.

Zadnji sastanak održan u ožujku 2012.

U izjavi za agenciju Anadolija čuvar pećine, koji nije želio otkriti svoj identitet, potvrdio je da su masoni zadnji sastanak ovdje održali sredinom ožujka ove godine. Kazao je kako je na sastanak došlo oko 200 masona iz čitavog svijeta.

Zainteresiranost masona za ovu pećinu možda mogu objasniti neki stari židovski zapisi.

Također, u Novom Zavjetu se navodi da je “kralj Solomon (poslanik Sulejman a.s.) dao je da se prva židovska bogomolja izgradi od kamena ove pećine“.

Pretpostavlja se da je pećina koja se spominje u Novom Zavjetu ustvari Zedekiah pećina.

Vjeruje se da se židovski kralj Zedekiah mjesecima skrivao u ovoj pećini od babilonskog kralja Nabukadnezara.

U periodu Osmanskog carstva nije bilo dopušteno da se pećina otvori, pa je tek 1967. godine, nakon šestodnevnog rata Izrael otvorio pećinu za posjete.

Pećina, čija je površina iznosi devet tisuća kvadratnih metara, široka je 100 metara. Visina pećine kreće se od četiri do 15 metara.

Pećinu Zedekiah također poznata kao Salomonovi kamenolomi jer ima 5 rali (20.000 m ²⁾ podzemnih meleke vapnencaca koji se proteže u dužini od pet gradskih blokova ispod muslimanskih četvrti Starog Grada u Jeruzalemu.

Imena: Osim Zedekiah pećina i Salomonovih kamenoloma, ovo mjesto je poznato po imenima Zedekiah grotlo, Sulejmanova špilja, Royal kaverna (ili Royal Pećina ili Royal Kamenolomi) i Korah pećina. Arapski naziv Migharat al-Kitan, ili “Pamuk Špilja”, također je bio korišten; kaverna je  nekada bila korištena kao mjesto za pohranjivanje pamuka.

Povijest

Sama usta pećine Zedekiah su prirodni fenomen. Unutrašnjost špilje je urezana od strane robova i radnika tijekom razdoblja od nekoliko tisuća godina, upravo kada je počelo vađenje kamena koj je nemoguće utvrditi.

Herod Veliki (73 BC – 4 BC) je svakako koristio glavni kamenolom Zedekiah za izgradnju blokova u obnovi hrama i njegovih potpornih zidova, uključujući i ono što je danas poznato kao Zapadni zid (plača). Kamen iz kamenoloma također je bio korišten za izgradnju projekata Heroda Agripe I. (10 BC – 44 AD). Podzemni kamenolom je bi okoristan u svim godišnjim dobima i svim vremenskim uvjetima.

Glavna soba u pećini

Kada rimski židovski pisac Flavije (37-100 AD) spominjao “kraljevsku špilju” u Starom Gradu, vjerovalo se da vjerojatno on misli na Zedekiah špilju.

Sulejman Veličanstveni (1494-1566), osmanski sultan koji je izgradio prisutne zidove oko Starog Grada, također je navodno minirao kamenolom, u konačnici ga zabrtvljuje oko 1540, zbog sigurnosnih razloga.

Područje se onda izgubio u povijesti za više od 300 godina, sve dok 1854. godine, američki misionar James Turner Barclay nije šetao svog psa jedan dan. Prema priči, pas koji je slijedio miris lisice, kopao je kroz blato u neposrednoj blizini starog gradskog zida i odjednom nestao kroz otvor. Nakon sumraka, Barclay i njegova dva sina, odjeveni u arapske odore, noseći svijeće, skliznuli su kroz novootvorenu pukotinu i otkrili ogromnu pećinu, kao i kosture prethodnih posjetitelja.

Masoni Izraela održavaju godišnju ceremoniju u Zedekiah špilji, i smatraju ga jednim od najcjenjenijih mjesta u svojoj povijesti.

(Masonski ritual tvrdi da je kralj Salomon bio njihov prvi Grand Master – a neki masoni osjećaju da je špilja definitivno Salomonov kamenolom.) Prema Matti Shelon, šefu izraelskih slobodnih zidara: “Od 1860. držimo ceremonije u pećini”.

Prema Vrhovnom Grand Royal Arch poglavlju države Izrael, mjesto “ima posebno značenje posebno za Mark Master Masone i Royal Arch Slobodne Zidare”. Počevši u danima britanskog mandata (1920), špilja je korištena za svečanosti Mark Master zidara. Iako se ova praksa privremeno prekinula između godina 1948 i 1968, impresivna ceremonija posvećenja Vrhovnog Grand Royal Arch poglavlja države Izrael je započela opet u proljeće 1969. godine, i od tada se “Mark stupanj” izvodi u špiljama u prosjeku jednom godišnje.

U 1873., francuski arheolog Charles Clermont-Ganneau otkriio je sirove rezbarije od kerubina u maloj niši u špilji. Sredinom 1880-ih, špilja je bio okupiran od strane njemačke vjerske sekte koja je na kraju evakuirana od strane njemačkog konzula u Jeruzalemu nakon što su se mnogi u toj skupini razboljeli od života u vlažnim i nehigijenskim uvjetima.

Manje vađenje kamena se dogodilo u 1907., kada se kamen koristio u turskom zvoniku iznad vrata Jaffa. Inače, mjesto nije bilo posjećivano opet do 1920., kada je počelo biti nešto kao turistička atrakcija.
 

 
(klix.ba,philotimo-leventia.blogspot.com)