Articles Comments

Novi Svjetski Poredak » Uncategorized » ČLANOVI MASONSKIH LOŽA: Wolfgang Amadeus Mozart

ČLANOVI MASONSKIH LOŽA: Wolfgang Amadeus Mozart

amadeus-mozartMalo se toga promijenilo u vanjskom obliku masonstva od Mozartovog doba do danas. To je još uvijek isključivo tajno udruženje pažljivo odabranih obreda i simbolike izvedene iz srednjovjekovnog cehovskog udruženja, koje se temelji na drevnim grčkim i egipatskim misterijama.

Kult slobodnog zidarstva i masonstva iz 18. stoljeća potječe iz srednjovjekovnih zidarsko-klesarskih cehova. U 17. stoljeću obredi i simboli drevnih vjerskih i viteških redova dodani su onima koji se povezuju s obrtničkim cehovima. Prva velika loža utemeljena je u Engleskoj 1717. godine u želji da bude način stjecanja iskrenog prijateljstva među osobama koje bi inače vječno morale ostati na razdaljini.

Masonstvo u Engleskoj nije bilo politička sila i bilo je povezano sa kršćanstvom, ali kad se 1725. proširilo u Francusku, povezalo se s idealima koji su iznijeli revoluciju 1789. godine. Stoga je papinskim bulama 1738. i 1751. masonstvo zabranjeno, ali pridržavanje tih zabrana u rimokatoličkim državama ovisilo je o tome koliko je poglavar pojedine države bio za masone ili protiv njih.

U Austriji je carica Marija Terezija isprva dopuštala masone, vjerojatno zato što je njezin suprug Franjo od Lotaringije bio član tog reda. Bila je ipak sumnjičava prema masonskim aktivnostima i priča se da je jedanput ušla u masonsku ložu prerušena u muškarca. Drugom prilikom je naredila svojim vojnicima da provedu raciju u loži čiji član je bio njezin suprug.

Nakon njegove smrti zabranila je rad mnogim ložama, dok su druge nastavile djelovati u tajnosti. Nakon što je umrla 1780. godine, njezin znatno liberalniji sin Josip II ukinuo je papsku zabranu i gotovo bio sklon masonstvu. Na početku njegove vladavine masoni su bili rasprostranjeni i većina bečkih intelektualaca, uglavnom katolika, pripadala je redu. I zaista, u tom je razdoblju bilo pomodno biti mason.

Masonski red pratilo je toliko publiciteta i razmetljivosti da se to graničilo sa smiješnim. Masonske pjesme komponirao su se, objavljivale i pjevale posvuda. Masonski simboli visili su na lancima za džepne satove; i novi i stari članovi darovali su damama bijele rukavice, a razni modni predmeti bili su kršteni slobodno zidarski. Zbog širenja revolucionarnih ideja iz Francuske i nastanka raznih drugih društava, naročito Rozenkrojcera i iluminata, promijenio se odnos prema masonima.

U Bavarskoj su iluminati / prosvijetljeni zavladali u nekoliko masonskih loža. Oni su zastupali dalekosežne društvene promjene te, iako nisu bili revolucionari ni antijeretici, vlasti su ih, a osobito Katolička crkva, željeli ukinuti. Godine 1784. kampanja predvođena jezuitima, uz potporu Rozenkrojcera, završila je progonom iluminata i zabranom rada svih tajnih društava.

Bavarska je vlada prisiljavala austrijskog cara Josipa II zabraniti iluminate u Austriji. To je on odbio, ali je uveo nadzor rada 8 bečkih loža, koje je želio smanjiti na najviše tri. Stvorene su dvije lože, Istina i Novookrunjena nada. Nakon njegove smrti pojačano se progoni masonski red, što se završilo vladavinom terora u doba Franje II i njegovog kancelara Metternich. Naposljetku, zabranjena su sva tajna društva, pa je u Austriji između 1808. i 1918. biti mason postalo protuzakonito.

Kad je Mozart pristupio masonskom redu, veselio se mogućnosti razmjene ideja sa slobodoumnim ljudima. Bez sumnje je volio masonsku gozbu i koncerte, a privlačili su ga i tajanstveni obredi, jer je oduvijek uživao u šiframa i zagonetkama.

Ali, najviše su ga oduševljavala masonska čovjekoljubivi načela, koja je provodio do kraja života. Mozartovo preobraženje na masonstvo nije bilo iznenadno; od djetinjstva je imao veze s tim redom. Kao jedanaestogodišnjak, od boginja ga je liječio dr. Wolf, ugledni mason. Godinu poslije, Mozartova obitelj je u Beču upoznala dr. Anton Mesmer-a, proslavljenog hipnotizera, također masona, u čijem je vrtu izvedena prva Mozartova opera – “Bastien i Bastienne”.

Kad je Mozart imao 17 godina, vodeći bečki pisac Tobias von Gebler, mason i iluminat, zamolio ga je da sklada glazbu za njegovu dramu “Thamos kralj Egipta”, u kojoj se prikazuju masonski obredi i simboli. Nakon nekoliko godina drugi mason i iluminat, Otto von Gemingen, zamolio je Mozarta za glazbu za melodramu s egipatskom temom nastalu prema Voltairovoj drami “Semiramida”.

I tekst i glazba, nažalost, izgubljeni su, ali se zna da je masonsko značenje djela toliko oduševilo Mozarta da je glazbu ponudio napisati besplatno. Gemingen je bio veliki majstor lože Dobročinstvo, u koju je Mozart primljen u prosincu 1784. godine, iako je vjerojatno da je bio prisutan sastancima salzburških iluminata u planinskoj pećini blizu Salzburga puno prije nego se odlučio za taj korak.

To romantično mjesto zasigurno je ostavilo dubok trag u mladom skladatelju, jer poslije njegove smrti udovica Konstanca govorila je kako je planirao osnivanje tajnog društva pod nazivom “Špilja”. Mozart je silno uživao u društvu ljudi koji su, želeći skladati ili uživati ​​u glazbi, zaboravljali svoj položaj u društvu, stoga su ga neobično privlačili masonski ideali bratstva i čovjekoljublja.

Kad je Mozart 1781. godine iz Salzburga otišao u Beč, ubrzo se sprijateljio s mnogim masonima, uključujući vodećeg člana iluminata, znanstvenika i pisca Ignaz von Born-a. Suvremenici su smatrali kako je upravo Born poslužio kao model za lik Sarastro, mudrog svećenika boga Sunca u “čarobnoj fruli”. Dalje, prema nekima Kraljica noći bi mogla biti upravo neprijateljska Marija Terezija; a eminentni znanstvenik i masonski aspirant, dobri junak Tamino bio bi Car Josip, a junakinja Pamina, sam austrijski narod.

Zanimljivo je da je Born bio stručnjak za egipatske misterije i vjerojatno pomogao Mozartu savjetima u svezi s obrednim prizorima ove opere. Born je bio osnivač i veliki majstor lože “Stvarni sklad”, sestrinske lože “Dobročinstva”, a njezini članovi bili su mnogi vodeći bečki intelektualci – pisci, umjetnici, znanstvenici i glazbenici. Mozart je često bio na tim sastancima i tamo je promaknut u drugi stupanj 1785. godine uz uobičajene obrede. Joseph Haydn je, vjerojatno pod utjecajem prijatelja Mozarta, zatražio članstvo u loži, rekavši kako mu je najiskrenija želja da postane član tog reda zbog njegovih čovekoljubivih načela. U travnju 1785. Mozartov otac Leopold primljen je u ložu “Dobročinstvo”, a na drugi je stupanj promaknut u loži “Stvarni sklad”. Mozart je u povodu toga napisao pjesmu “Putovanje kolege slobodnog zidara”. Ta je pjesma bila prva od mnogih djela koja je Mozart napisao za bratstvo nakon što je postao mason, iako već i nekoliko njegovih ranijih radova, poput nedovršene kantate “Himna suncu”, izražava masonske zamisli.

Glazba je masonima bila značajna, jer su vjerovali da širi dobre misli i slogu među članovima. Sastanci bi počinjali i završavali jednostavnom pjesmom u narodnom duhu, najčešće sastavljenom od tri dijela uz pratnju orgulja i uvijek pisanom za muške glasove. Masoni su se služili posebnom glazbenom simbolikom za označavanje dijelova obreda. Broj tri je važan za masone – tri udarca kojima bi kandidat za uvođenje u ložu pokucao na vrata, prikazivani su ritmičkim motivom triole. Parovi legatom povezanih nota predstavljali su bratstvo.

Mozart je vješto iskorištavao te simbole da pojača učinak te ih je razrađivao pridajući im veću dubinu i izražajnost. Među njegovim najpopularnijim masonskim djelima bila je kantata “Masonska radost”, koju je skladao u čast Ignaz von Born-u odlikovanom carskim odličjem zbog otkrića s područja metalurgije. Krajem 1785. Mozart je napisao dvije pjesme za svoju ložu “Novookrunjena nada”, utemeljene na skladu s carskom uredbom. Osim preustrojstva bečkih loža, car je naredio da se zapisnici sastanaka i popis članova redovito podnose policiji. Te promjene nisu bile prihvaćene bez nesuglasica te su mnogi istupili iz loža.

Mozart se pridružio loži “Novookrunjenu nadu” čiji je veliki majstor bio njegov stari prijatelj Tobias von Gebler. Dvije njegove pjesme, “Za otvaranje lože” i “Za zatvaranje lože”, hvale nove vođe i izražavaju nadu u budućnost masonstva. Nažalost, njegove nade se nisu ostvarile. Kružile su glasine kako su iluminati podupirali revolucionarne ideje iz Francuske, pa je uhoda i prokazivača bilo posvuda. Bilo je zapljena knjiga i uhićenja, uništavani su mnogi dokumenti iz tog razdoblja, pa i neka Mozartova pisma. Pojedina su ipak sačuvana, primjerice pismo ocu neposredno prije njegove smrti 1787., u kojem ga Mozart potiče da, u skladu s masonskim učenjem, smrt doživljava kao čovjekovog najboljeg prijatelja.

Mozart je često pomagao kolegama masonima, čak i kad je sam bio u oskudici. Često je nastupao na dobrotvornim koncertima kako bi im pomogao, a prihod od objavljivanja svoje masonske kantate “Masonska radost” dao je siromašnim masonskim kolegama. Poslije 1785. Mozart više nije pisao masonsku glazbu do posljednje godine svog života 1791. kada je napisao puno vedrih i samosvesnih remek-djela. U nekoliko djela iz tog razdoblja prepoznaju se masonski utjecaji, osobito u Čarobnoj fruli. Iako se libretto Čarobne frule pripisuje producentu Schikaneder-u, danas je ipak više uvriježeno mišljenje da je veliki utjecaj imao i Giesceke, prijatelj i drug Goethea i Schillera, koji je vjerojatno želio ostati anoniman zbog političkih razloga.

Još dva dijela, napisana u posljednjoj godini njegova života izražavaju istu čovjekoljubivi poruku. Još dok je radio na Čarobnoj fruli, Mozart je dobio neobičnu narudžbu od hamburškog trgovca, masona Franz Ziegenhagen-a, sljedbenika Rousseaua, koji u svojoj knjizi izriče pretpostavku kako bi društvo utemeljeno na ravnopravnosti rasa, vjera i spolova moglo ostvariti sreću ljudskog roda u svijetu bez neimaštine i rata.

Želio je osnovati koloniju pokraj Hamburga kako bi svoje zamisli sproveo u djelo te je zamolio Mozarta da mu napiše kantatu koja će se pjevati na sastancima u toj koloniji. Mocartovo posljednje dovršeno djelo je Mala masonska kantata, komponirana u studenom 1791. za otvaranje novog hrama lože Novokrunisana nada. Sam je dirigirao izvođenjem, a djelo je primljeno s oduševljenjem. “Poludjeli su za mojom kantatom! Kad ne bih znao kako sam napisao i bolje stvari, pomislio bih da mi je to najbolje djelo! “Nažalost, Mozart nije uspio uživati ​​u njenom uspjehu jer je ubrzo, 5. studenog 1791., umro.

“Ko nije znao za njega? Tko ga nije poštovao? Tko ga nije volio? Našeg časnog brata Mozarta. Bio je marljiv član našeg reda. Bratska ljubav, miroljubivost, zauzimanje za plemenita načela, dobročinstvo te pravi, iskren osjećaj zadovoljstva uvijek kad bi svojim talentom pomogao nekome od svoje braće, bila su njegova najvažnija obilježja “, riječi su njegovih kolega masona.
 

 
Mozart i Schikaneder, prijatelj slobodni zidar iz druge lože, ugradili su mnogo od slobodnozidarskog učenja i simbolizma u svoje opere. Uporaba simbola i određenih scena, po mnogima daje izravan uvid u neke obrede slobodnog zidarstva, čija je namjera možda bila dati suptilan prikaz uzvišene svrhe toga udruženja. U najmanju ruku je moguće da je to služilo kao neka vrsta obrane ideja slobodnog zidarstva.

Pronalazimo da je broj tri imao duboko značenje za slobodne zidare. On se konstantno ponavlja tijekom Čarobne frule: tri dame, tri dječaka, tri hrama i tako dalje. U Schikanederovoj produkciji iz 1794., prikazano je u početnoj sceni kako tri dame ubijaju zmiju i rasijecaju je na tri dijela. Unutarnji ključ opere sniženi E (aroma vrline, plemenitosti i spokoja) je Mozart često upotrebljavao za svoje masonske kompozicije zbog njegova potpisa od tri sniženja. U uvertiri se ističe trostruko ponavljanje slobodno-zidarskog mota (kratko-dugo-dugo), također i u II. činu opere.

Slobodno-zidarski po svojem porijeklu su i natpisi na tri hrama: “Mudrost”, “Razum”, i “Priroda”. Slobodni zidari u publici će prepoznati i simboličan oklop čuvara za vrijeme Taminovih inicijacijskih izazova te simbole zemlja-zrak-voda-vatra u samim izazovima. Ali tu su i srebrno koplje dama, Papagenov zlatni katanac, Sarastro kočija u obliku lava, Tamina nesvjestica nalik smrti, te poraz Kraljice noći od strane snaga svjetlosti.

Brigid Brophy, u svojoj odličnoj studiji Dramatičar Mozart, ukazuje na vezu između slobodno zidarskih praksi s Eleuzinski misterijama i orfički mitovima antičkog svijeta. Ona dokumentira veliki dug Libretto noveli Jeana Terrasona “Život Sethosa”, objavljenoj u Parizu 1731. Tvrdeći da je prijevod starog Grčkog izvornika, ova knjiga pripovijeda inicijaciju svog egipatskog junaka u misterije Izide. Kako gđa. Brophy zaključuje, “Terason eksplicitno ne povezuje svoje misterije Izide s Slobodno zidarstvo (uostalom to se od njega i ne očekuje); ali postoji očigledna veza po kojoj su možda slobodni zidari posudili neke uvide za svoje obrede iz Terasonovog zamišljenog Egipta”.

Mocart i Schikaneder su također bili upoznati s djelima Shakespearea. J. Liebner je zabilježio mnoge fascinantne paralele između Čarobne frule i Shakespearove Oluje. Sarastro, kontrolirajući snagu opere, sličan je liku Prospera u Oluji. Svaki planira ujedinjenje dvoje izabranih ljubavnika, ali čini taj put teškim kako bi ojačao njihovu vezu. Monostatos i Caliban su vrlo slično osmišljeni, simboli naše niže prirode koja se treba nadići i odbaciti. Nesvetovna nevinost trojice dječaka nalazi svoj kontrapunkt u Arielu, Prosperov veselom slugi i glasonoša.

Svako nadolazeće doba promatralo je Čarobnu frulu na neki svoj način, i svaka od tih interpretacija ima svoju valjanost. Bila ta opera viđena kao bezbrižna fantazija, prosvijetljena alegorija, prikriva slobodno zidarski obred, ili izgubljenu bitku za žensku ravnopravnost, ona uvijek nanovo priča o magiji i sazrijevanju svake sljedeće generacije.
 
(vestinet.rs)

Filed under: Uncategorized · Tags: , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , ,