ZAŠTO NE KONZUMIRATI MLIJEKO: Opasno za djecu, a osobito za djevojčice

Još uvijek mnogi žive u zabludi da je kravlje mlijeko visokokvalitetna namirnica koja sadrži velike količine proteina i kalcija. Međutim, posljednjih godina rezultati velikog broja istraživanja pokazali da od konzumiranja kravljeg mlijeka ima više štete nego koristi

Zbog viška fosfora i kazeina (proteina u kravljem mlijeku) ljudski organizam loše apsorbira kalcij iz kravljeg mlijeka, a ne može ni preraditu kazein u potpunosti, što dovodi do njegovog truljenja u crijevima. Toksini koji nastaju tijekom trulenja izazivaju povišenu kiselost organizma.

Česta uporaba proizvoda od kravljeg mlijeka (posebno pasteriziranog) smeta apsorpciji željeza i doprinosi formiranju sluzi u organizmu i razvoju gljivica. Neugodne posljedice toga su: alergije, česte prehlade, hunjavica, anemija i astma.

Istraživanja su pokazala povezanost između veće konzumacije kravljeg mlijeka i nekih ozbiljnih bolesti: osteoporoze (jer mlijeko povlači kalcij iz kostiju, umjesto da ga daje), ateroskleroze, ciste jajnika … Neki znanstvenici (npr. Colin Campbell ) povezuju uporabu mlijeka s nastankom raka upravo zbog kazeina.

Još jedan minus kravljeg mlijeka je njegova loša kvaliteta. Zatrovanost stočne hrane različitih pesticidima, kemikalije i lijekovi koje se daju životinjama (hormoni rasta, antibiotici itd.), loši uvjeti u kojima se odgaja stoka, zatim proces pasterizacije – zbog svega toga mlijeko i mliječni proizvodi doslovno postaju otrov.

Nemojte očekivati ​​ni dobar rezultat od kupovnog jogurta s probioticima. Zajedno s malom dozom tih probiotika dobit ćete porciju teškog probavni proizvoda, često s dodatkom šećera, konzervansa i umjetnih aditiva.

Bez obzira što ne smatram mliječne proizvode zdravim namirnicama, ponekad ih ipak jedem, jer na taj način unosim promjene u svakodnevni jelovnik, a volim i pikantan okus kozjeg ili ovčjeg sira, posebno u kombinaciji s povrćem.

Snaći se u izboru mliječnih proizvoda pomoći će ova hijerarhija.

Na samom vrhu ove hijerarhije su namirnice od sirovog kozjeg i ovčjeg mlijeka, koje su najbolje za uporabu, ako već ne možete bez mlijeka. Pasterizirano mlijeko gubi enzime, ali zahvaljujući manjim molekulama, jogurt i sir od kozjeg ili ovčjeg mlijeka predstavljaju bolji izbor, nego iste namirnice od kravljeg mlijeka.

Kriteriji u ovoj hijerarhiji su:

• Sadržaj enzima kojih ima samo u sirovim namirnicama i koji pomažu u probavi hrane. Tijekom obrade na temperaturi preko 50˚C enzimi se raspadaju. Zbog toga svaka pasterizacija otežava probavu namirnica.

• Veličina molekula. Molekule masti i proteina u kozjem i ovčjem mlijeku su znatno manje nego molekule kravljeg mlijeka. Što je manje molekula, našem organizmu je lakše da ih apsorbira.

• Sadržaj vlage. Namirnice manje vlažne zahtijevaju više napora za probavu.

Hijerarhija mliječnih proizvoda (od najmanje štetnih do najviše štetnih)

1. Jogurt i kefir od sirovog kozjeg ili ovčjeg mlijeka.

2. Sir od sirovog kozjeg ili ovčjeg mlijeka.

3. Jogurt i kefir od pasteriziranog kozjeg ili ovčjeg mlijeka / Jogurt i kefir od sirovog kravljeg mlijeka.

4. Sir od pasteriziranog kozjeg ili ovčjeg mlijeka / Sir od sirovog kravljeg mlijeka.

5. Jogurt i kefir od pasteriziranog kravljeg mlijeka.

6. Mladi sirevi od pasteriziranog kravljeg mlijeka (ricotta, mozzarella) – što više vlage, bolje je za probavu.

7. Kačkavalj i ostali tvrdi sirevi od pasteriziranog kravljeg mlijeka.

8. Topljeni, meki topljeni i dimljeni sirevi su jako teški za probavu i zagađuju crijevni sustav.

Pavlaka, kajmak i maslac pripadaju mastima, organizam ih probavlja dosta lako. Možete ih koristiti ponekad, samo birajte vrhnje s kraćim rokom trajanja, a maslac – najbolje kvalitete.
 

 
Ako niste u stanju živjeti bez omiljenih mliječnih proizvoda, možete pomoći svom organizmu tako što ćete slijediti načela kombiniranja namirnica. Mliječni proizvodi se najbolje kombiniraju sa sirovim i kuhanim povrćem. Primjerice, u restoranu, nije loš izbor grčka salata, salata s mocarelom ili povrće na grilu s kozjim sirom. Također, mliječni proizvodi se kombiniraju s drugim proteinima – jajima i ribom. Ne kombiniraju se sa: voćem, orašastim plodovima, žitaricama i škrobom. Dobra alternativa životinjskom mlijeku je kokosovo i bademovo mlijeko.

Hormoni opasni za djecu, a osobito za djevojčice

Postoji jednostavno pravilo – što je veća potrošnja sireva, veća je koncentracija hormona pojedena budući da su sirevi koncentrat suhe tvari mlijeka.

Prema stručnom radu endokrinologa dr. Clark Grosvenora, objavljenom u časopisu Endocrine Recenzije, kravlje mlijeko normalno sadrži 59 bioaktivnih hormona namijenjenih intenzivnom rastu teleta, ali kad se kravama muzarama dodaju sintetski hormoni dobiveni genetskom manipulacijom, a namijenjeni povećanju količine mlijeka, mlijeko postaje opasno za malu djecu , osobito za djevojčice.

Hormoni svojim djelovanjem na nano-molekularnoj razini daleko nadilaze očekivanja proizvođača, koji u stalnoj jurnjavi za povećavanjem profita ne prezaju od nikakvih sredstava pa ni zlouporaba.

Liječnici su davno došli do zaključka – što je ranija mjesečnica kod djevojčica, veći je rizik od rane pojave raka dojke.

Koliki je efekt hormona, najbolje se vidi na populaciji koja nije konzumirala mlijeko i mliječne proizvode već soju i sojine proizvode, u Japanu.

Nakon rata, Japan je bio devastiran, a zbog ‘amerikanizacije’ došlo je do promjene prehrambenih navika i naglog porasta potrošnje mlijeka i mliječnih proizvoda.

Pedesetih godina 20. stoljeća prosječna potrošnja mliječnih proizvoda bila je vrlo mala i iznosila samo 2,26 kilograma. Samo 20 godina kasnije ta je potrošnja otvaranjem shopping centara porasla na 53 kilograma po glavi stanovnika, što se odmah odrazilo na ranije sazrijevanje mladih Japanki i na porast broja oboljelih od raka.

Godine 1950. kod japanskih djevojčica prva mjesečnica dolazila je s 15,2 godina, a 25 godina kasnije s 12,2 godina. Danas je, sasvim sigurno, ta granica još niža. Svojim prehrambenim navikama, Amerikanci su u Japan donijeli i pretilost koja ozbiljno prijeti mladom naraštaju.

U modernoj proizvodnji mlijeka danas, kravama se daje goveđi hormon rasta dobiven rekombinacijom gena tj. somatotropin. Njega proizvodi poznati Monsanto, plasiran pod naivnim nazivom Posilac.

Njegova svrha je veće istiskivanje vimena kako bi se dobila veća produkcija mlijeka za 10-15%, a iz veće produkcije mlijeka dobit će se više sira za popularne cheesburgere.

Uporaba somatotropina u krava odobrena je kobnom odlukom FDA 1993 godine. Dakle, unatoč upozorenjima zdravstvenih vlasti, kao i bojkota dijela farmera, FDA se oglušila budući da je pod snažnim utjecajem industrijskog lobija i pritiskom od milijardu dolara prihoda.

Dobri poznavatelji fiziologije tvrde da je somatotropin kravama isto što i crack ljudima tj. stimulator koji životinje prestimulira te iscrpljuje do kraja. Zbog toga lako obolijevaju i umiru jer im je oslabljen imunitet.

Igra između zaštitnika ljudskog zdravlja s jedne i onih koji ga žele srušiti s druge strane, nastavlja se. Slično kao što se vodi bitka između proizvođača doping sredstava za sportaše i antidoping kontrole.

Pa i kao borba između komotnih, lagodnih ljudi nasuprot onih koji nastoje kritički promišljati.

Hrana za dojenčad?

Za kraj, ne bi vjerovali, ali mlijeko je uistinu hrana za dojenčad! Dakle, služi tome da hrani dojenče određene vrste kojoj je namijenjeno, dok ono ne prijeđe na krutu hranu.

Nijedna životinja nije tako glupa da poslije odvikavanja od majčinih dojki još uvijek dalje pije mlijeko. Ali čovjek želi ostati vječni sisavac.

Od svih životinja na planetu, ljudi su jedina stvorenja koja opetovano konzumiraju mliječne proizvode drugih vrsta.

Ono za što se pretpostavljalo da je korisna navika je, zapravo, više nego tek upitno. Znanstveni dokazi sugeriraju da su posljedice ove navike razorne, a sve češće se o tome raspravlja i u mainstream medijima.

Zbog ovih činjenica i razornih rezultata naše ‘ovisnosti’ o mlijeku, valja priupitati da li je pijenje tuđeg mlijeka uistinu prirodno i potrebno ljudima? Ljudi koji ne piju mlijeko su živi dokaz da nam ono nije potrebno.

Dakako, pijenje mlijeka je društveno uvjetovano (čitaj: interes profita) čemu svjedoči postojanje društava koje uopće ne konzumiraju mlijeko. Ono nema nikakve veze s našom obvezom prema zdravlju i prirodi. Već s ignorancijom.
 

 

 
(vestinet,youtube.com/uredio:nsp)