AKADEMIK ANDREJ ILJIČ FURSOV OTKRIVA: OBAMA, KAO I SVI OSTALI PREDSJEDNICI I PREMIJERI DRŽAVA SU SAMO VIŠI ČINOVNICI TAJNE SVJETSKE VLADE!

Skoro polovica Rusije vjeruje u tajnu svjetsku vladu! Točnije 45 posto. To su podaci najnovije ankete Sveruskog centra za izučavanje društvenog mnijenja (VCIOM). Zanimljivo je da je stupanj vjerovanja u postojanje tajnog, svemogućeg dijela vlasti raste s razinom obrazovanja ispitanika

Istina, mišljenja o sastavu takve “vlade” su u Rusiji različita. Jedni smatraju da planetom upravljaju oligarsi, drugi misle da su to amerikanci, treći masoni, Židovi, “neki svjetski političari”, ili konkretni – Obama, George Bush ili kraljica Elizabeta II.

Konfuzija u odgovorima, jasno, potječe od toga što je vlada – tajna! U njeno postojanje ne vjeruje trećina upitanih Rusa, dok je četvrtina neodlučna. U Intervjuu za kosmopolitsku Pravdu, Andrej Iljič Fursov iznosi mnoge zanimljive teze.

Tih 45 posto naših sugrađana je u suštini u pravu, ali griješi po pitanju forme. Takve forma kao “tajna svjetska” nema, – kaže povjesničar Andrej Fursov koji godinama proučava svjetske elite, ali tajne nadnacionalne strukture za harmonizaciju i kontrolu nad svijetom su realnost. Ove strukture često diktiraju svoju volju vladama, parlamentima, pojedinim osobama. Ali one u svakom slučaju ne predstavljaju neki jedinstveni organ svjetske elite.

Što je to svjetska elita? – S nadom pitamo povjesničara. Možda to i jeste ta vrlo konspirativna vlada planeta. Jer se ne želimoodvojiti od lijepe inačica zavjere u koju vjeruje skoro polovica sugrađana!

Svjetska elita predstavlja sveukupnost monarhističkih obitelj (ne svih, razumije se), stare europske aristokracije, bankara i industrijalaca. Oni su međusobno povezani poslovnim, rodbinskim i okultnim vezama i organizirani su u tajnim ložama, klubovima, povjerenstvima itd. Takva obiteljsko-poslovna paukova mreža postoji u sadašnjem obliku posljednjih 150-200 godina.

Ovdje spada i engleska kraljica?

Razumije se. Kao i nizozemska kraljevska obitelj, jedan broj vojvodstava i kneževskih obitelji Italije, Njemačke i Austrije. Oni nisu ukrasne figure, ostaci iz srednjeg vijeka kako ih često prikazuju, već jedan od segmenata onog što britanski premijer B. Disraeli naziva “gospodarima povijesti”, a naš predivni pisac O. Markeev “gospodarima svjetske igre”.

A Obama?

Sačuvaj Bože! Pa ako je još Clinton govorio da je Obama jedino dobar da donosi kavu u krevetu njemu i njegovoj supruzi, onda je Barack u odnosu na svjetsku elitu nešto kao iznosač noćne posude.

Što su predsjednici i premijeri na Zapadu? Viši činovnici, koje je globalna elita unajmila da služi njihovim interesima i postavila u visoke stolice. I pri tom, kao po pravilu, svjetska elita postavlja specijalno naznačene nadzornike za te činovnike. Kao što su, na primjer, pukovnik Haus za predsjednika Willsona i “asistent” britanskog premijer Lloyd Georgea, markiz Lotian. U stvarnosti, predsjednik i premijer su ti “pomagači”.

Rijedak izuzetak je Bush Stariji i njegov sin-neznalica kao predsjednici SAD. Bushovi su u vrhu svijeta, oni su daljnji rođaci britanske kraljice, predvode društvo “Lubanja i kosti” (ogranak iluminata) na Yaleu. Ali, opet, ovo je iznimka. Kao po pravilu, predsjednici i premijeri dolaze iz srednje klase, na koje vrhuška gleda “s visine”, osobito u anglosaksonskim zemljama. Sjetite se priče o tome kada Thatcher izrekla ime petog člana Cambridgeove petorke (visoki britansko-sovjetski agenti) Blunta, koji je izgleda bio izvanbračni sin Georgea V, odnosno, kraljičin stric. Windge nisu oprostili Tacherovoj. Mala buržujka (kako ju je opisao jedan predstavnik “džentlmenske klase” koji je tada živio u Moskvi) je na kraju morala dati ostavku zbog sukoba s gospodarima.

A Bill Gates, jedan iz vrha Forbesove liste milijardera, ulazi li on u svjetsku elitu?

Naravno da ne, kao ni svi drugi predstavnici “novopečenih” bogataša uključujući i oligarhe koji govore ruskim jezikom. Za sve njih, kod svjetske elite vrijedi ona Mojdodirova (popularani lik iz ruske dječje pjesme, prim. Prev.): “Hajde kući pođi i svoje lice umij”.

Ali zašto je tako jak mit o svjetskoj vladi?

Taj mit nije došao niotkuda. O neophodnosti stvaranja svjetske vlade još su krajem 18. stoljeća govorili švicarski i židovski bankari, iluminati. U 20. stoljeću o tome su, kao o konkretnom zadatku, govorili takvi predstavnici svjetske elite kao Warburg, N. Rockefeller, ideolog mondijalizma G. Atali i mnogi drugi. I iako svjetska vlada nije stvorena, elita se usmjerila u tom pravcu.

I uspjeli su?

Mislim da ne. Svijet je suviše velik i složen da bi se njime upravljalo iz jednog centra. To prvo. A drugo, svjetska elita nije jedinstvena. Klanovi konkuriraju jedni drugima iu postakapitalističkom svijetu nema mjesta za sve. Uostalom, dogovara se dva, tri desetaka Obitelj.

Međutim, to nije dovoljno da se stvori svjetska vlada. Neophodno je još štošta. Na primjer, da se smanji svjetska populacija sa sadašnjih sedam na dvije milijarde; da se opustoši veliki dio planeta ratovima, epidemijama i glađu; da se čipira većina stanovništva; da se standardiziraju, niveliraju nacionalne kulture; da se uništiti postojeći sustav obrazovanja i sve vrste identiteta – nacionalnog, obiteljskog, rasnog, seksualnog, sve što je ljudsko (ovim se bave transhumanisti).

Na Zapadu, uništavanje identiteta je u punom zamahu. Ali postoje Rusija, Kina, Indija, islamski svijet, Latinska Amerika, gdje svi ovi “trik-majstori” ne prolaze, gdje je nemoguće civilizacijsko (samo) ubojstvo u duhu suvremenog Zapada koje na čelu sa SAD srlja u ambis Povijesti. U tom smislu, treba napomenuti da se u tekućoj konfrontaciji između Rusije i SAD / nadnacionalnih struktura, između ostalog, krije sukob dva projekata za budućnost, dva svjetska naloga: čovečanski i anti-čovečanski. Ruska federacija je ta koja svojom nuklearnom moći jamči neku ravnotežu, balans, služi kao vojni štit BRIKS-a. No to je posebna tema.

Svjetska elita predstavlja sveukupnost monarhističkih obitelj (ne svih, razumije se), stare europske aristokracije, bankara i industrijalaca.

Ali što je sa “zlatnom milijardom”?

U velikoj mjeri, ta “stvar” liči na ognjište naslikano na platnu u priči o Pinokiju. Prije 30-40 godina, pretpostavilo se da će se stanovnici sjevera (SAD, Zapadna Europa), njih ne više od milijardu, zatvoriti u tvrđavi “Sjever” (na obje strane Sjevernog Atlantika) i odatle upravljati svijetom. Međutim, neoliberalna kontrarevolucija iz razdoblja 1980-2000. godine je sa svojom potragom maksimalnog profita sahranila projekt “zlatne milijarde” u svojoj originalnoj verziji.

Dolar je pomutio razum, a ka Sjeveru su, kako bi iskoristili jeftinu radnu snagu, pokrenuli mase s Juga: Latinoamerikance u SAD, Afrikance, Arape, Turke u zapadnoj Europi. Jug je sada čvrsto ukorijenjen na Sjeveru i pojavila sa žestoka proturječnost, prepuna zastrašujuće eksplozivnosti. Sa jedne strane – ostarjelo, neosiromašeno, dekristijanizirano stanovništvo u opadanju, velikim dijelom zaglibiljeno u porok i perverziju (narkomanija, homoseksualnost). Sa druge strane je mlado, siromašno, ogorčeno, orijentirano ka obiteljskim vrijednostima muslimansko (u Sjevernoj Americi latino-katoličko) stanovništvo.

Prije ili kasnije, između ta dva “bloka” će uzrasti lenjinističko pitanje, “Tko će koga”, započet “veliki lov”. I onda, će umjesto “zlatnih milijardi” ostati “zlatni milijuni” koji pokušavaju živjeti u nepristupačnim ili plutajućim gradovima ili u planinskim tvrđavama, ili negdje drugdje. “Zlatna milijarda”, kao strategija svjetske elite je prošlost.

Neki teoretičari zavjere sve događaje u svijetu, sve do građanskog rata u Ukrajini, svode na sukob Rothschilda i Rockefellera. Onaj koji pobijedi, taj će upravljati svijetom!

Odista u posljednje vrijeme se aktivno ističe ta linija konfrontacije “Rothschild-Rockefeller”. Taj sukob zaista postoji. On je odigrao veliku ulogu u 20. stoljeću, provlačeći crvenu nit kroz sve važne događaje, uključujući svjetske ratove gdje je pobjeda bila na strani Rockefellera.

Zanimljivo je da je početak tog sukoba bio u Ruskoj imperiji, na naftnim poljima Bakua. Tamo su Rockefelleri “sponzorirali” štrajk radnika u “zoni” koja pripada Rothschildima. A štrajk je organizirala boljševička skupina Fioletova, gde je aktivnu ulogu igrao Koba (Staljin). Ruska imperija s njenom naftom u Bakuu, točnije zapadni vladaoci “crnim zlatom”, bila je glavni konurent Rockefelleru “Standard Oil-u” početkom 20. stoljeća.

Rezultat revolucije iz 1917. je da je “Standard Oil” (točnije klaster tvrtka na koje se formalno raspala u SAD) postao apsolutni lider. Rothschildi su “ušli” u Rusiju tek poslije Staljinove smrti iako je SSSR neprestano kontaktirao s tvrtkama koje su s njima povezane (primjerice s De Brisom obitelji Oppenheimer). Sa Rockefellerima, posebno u prvoj polovici 1930-tih godina je Staljinov SSSR radio vrlo aktivno, iako je poslije smrti G. Rockefellera 1937. godine intenzitet opao. Drugi ozbiljan dolazak Rockefellera (a sa njima i Varburga) se u SSSR desio 1973. godine što se gotovo podudara s izborom J. Andropova za člana Politbiroa.

Vrlo zanimljivo! A što je sa sadašnjom etapom borbe Rothschilda i Rockefellera?

Sada je sve komplicirano. Prvo, osim borbe postoji partnerstvo: oba klana imaju svoje predstavnike u svim ozbiljnijim tajnim strukturama iako su proturječnosti po pitanju svjetske valute, barem za sada, suštinski nepomirljive. Drugo, igralište svjetske vrhuške se ne ograničava Rothschildima i Rockefellerima – tu je londonski City, Vatikan, arapske i istočnoazijske “kuće”.

A nisam ni spomenuo simbiozu klanova, velikih država i transnacionalnih kompanija što silno komplicira sliku. Na kraju, treće, nešto mi govori da kako i “desnima” i “lijevima” manipuliraju ista lica i grupe, tako isto može biti i sa “Rothschildima-Rockefellerima” po principu “borbe nanajskog dječaka s medvjedom” (folklorna igra gdje dva glumca na zabavan način izvode parodiju na borbu, prim. prev).

Možda je netko bogatiji od njih?

To ili ti “neki” ne moraju biti bogatiji. Novac je samo u funkciji moći u čijoj osnovi leži ovaj ili onaj sustav ideja – svjetovnih, a često i okultnih. Informacija i energija su važniji od materije, a metafizika od fizike. Sapienti sat.

Mnogi vjeruju da masoni upravljaju svijetom. Da su oni ubili Petra III, izvršili Oktobarsku revoluciju i srušili SSSR, oni vladaju svijetom.

Pa, masonstvo je odista odigralo veliku ulogu, osobito od 18-19. stoljeća. “Slobodni zidari” su odgajali onaj ljudski materijal koji je odigrao vodeću ulogu na Zapadu u eri revolucija od 1789-1848. godine i koji je bio došao na vlast. Međutim, nacionalizacija masonerije je stvorila veliki broj problema. Od kraja 19. stoljeća javila se potreba za novim formama organizacije tajnih nadnacionalnih struktura koje više odgovaraju novoj epohi globalne borbe za vlast, informaciju i resurse.

Radi se o “Grupi” (ili društvu “Mi”), koji je stvorio S. Rhodes, a razvio A. Milner, druge strukture. Masonstvo nije ukinuto, ono je nastavilo da ponekad igra značajnu ulogu, ali je prestao biti jedini i dominantni oblik konspiro-struktura. Na primjer, u ruskoj revoluciji, masonska loža “Velikog orijenta Francuske” je djelovala vrlo aktivno (preko Kerenskog), ali tu su bile i druge sile, vezane s britanskom obavještajnom službom, Rockefellerima, Amerikancima, njemačkim Generalštabom i naravno, s ruskim kontraobaveštajcima, pri imperijalno orijentiranim boljševicima. Rezultanta tih sila jeste Oktobarska revolucija.

Poslije Drugog svjetskog rata javila se potreba za novim “pokoljenjima” zatvorenih struktura i ona su se pojavila: Četvrti Rajh Bormana, Bilderberška klub, Rimski klub, Trilateralna komisija … mnogi njihovi članovi su bili masoni, iluminati, bneibritovci (organizacija B’nai B ‘ ritham prim. prev.) i drugi, ali su strukture bile principijelno nove, naoštrene novim zadacima.

A svesvjetska židovska zavjera u koju vjeruje ne tako mali broj ljudi?

U osnovi legende o “svesvetskoj židovskoj zavjeri” (najveći udio u razvoj iste imaju masoni škotskog reda) leži činjenica da su sredinom 19. stoljeća Židovi bili vrlo aktivni u sferi financija, medija, znanosti, u velikoj su mjeri u tim sferama imali položaje pri vrhu. Štoviše, upravo je židovski kapital na kraju 19. i početkom 20. stoljeća vezao Veliku Britaniju i SAD koji su do tada već sto godina ratovali.

Židovska svjetska dijaspora je odista ozbiljna sila, ali je daleko od jedinstvene. Sve velike sile imaju svoje dugoročne planove. Netko to naziva zavjerom, a netko više voli termin “projekt”. Svjetska povijest je borba projekata, njihova rezultanta.

Nažalost, ako izuzmemo razdoblje Staljina, Rusi svoj projekt nisu imali.

A čuvena Kominterna?

Kominterna, koju su navodno raspustili 1943. godine (od 1936 g. Staljin je vodio ka tome kao i ka uspostavljanju kontrole nad imovinom te lijevoglobalističke organizacije) nije ruski projekt. Inače je neophodno da se kaže da je u “projektu SSSR” od početka uključen nemali broj stranih elemenata koje su realizirali interese različitih država i struktura (prije svega tajnih).

Kako je povijest pokazala, Staljinu je uspjelo samo jedno vrijeme potisnuti ono umjetno, međutim poslije njegove smrti se ono postupno regeneriralo. Zajedno s interesima preporođene sovjetske nomenklature taj faktor je odigrao veliku ulogu u likvidaciji projekta, točnije sveukupnosti projekata (koji nisu postali sustav) SSSR.

A što kažete o reptiloidima, Andrej Iljič?

Ta tema je vrlo popularna u Americi, Iako već i Rusijom hodi. Dvije ozbiljna doktora znanosti su me s ozbiljnim licem uvjeravala da su vlast nad planetom zauzeli došljaci sa planete Draka i Nubiru, uzevši ljudsko obličje. Svi zapadni predsjednici su reptiloidi. Moguće ih je prepoznati po karakterističnim znakovima. Internet je pun slika ovih reptiloida u Bijeloj kući itd.

Ja volim znanstvenu fantastiku, fantaziju. Ali verziju Amerikanca Ickea ne bih da komentariram. Smatram da se slične inačica svjesno šire kako bi se odvukla pažnja s realnih tajnih struktura upravljanja. I da bi se iskopromitirala samo pitanje o tajnim mehanizmima povijesnog procesa u cjelini, uključujući drevnu povijest i zagonetku podrijetla čovjeka.

Hajdemo onda govoriti o realnim strukturama, primjerice o Bilderberška klubu. Mnogi njega nazivaju tajnom vladom Zemlje. Jednom godišnje se visoki članovi Bilderberga okupljaju u hotelima bilo Rockefellera, bilo Rothschilda i iza zatvorenih vrata raspravljaju o aktualnim problemima čovječanstva i donose svoje odluke

Realna vlast je tajna vlast. A Bilderberški klub je vidljiv, imaju i svoje stranice. “Bilderberg” je fasadna organizacija svjetske elite. Klub je stvoren 1954. godine radi pomirenja stare europske elite, kako onog dijela koja je podržavala Hitlera (“linija Gibelina”), tako i onog koji se borio protiv njega (“linija gvelfa”) s anglosaksoncima i njenom integracijom u njihove projekte uopće, a posebno u projekt “eurosaveza”. Danas bilderbergovci vrte ona pitanja koja su postavljena u realno tajnom, često neformalnom režimu.

U prosincu će kod nas biti tužan jubilej. Dvadesetpetogodišnjice “povijesnog” susreta Busha i Gorbačova na Malti. Formalno to je završetak hladnog rata. Činjenično, Gorbi i društvo su Zapadu sramno predali SSSR i cijeli socijalistički blok. Uskoro se završila najveća geopolitička katastrofa 20. stoljeća, pao je Sovjetski Savez.

Mjesto izdaje nije slučajno odabrano: otok je postojbina moćnog malteškog reda. Na sumnju navode i dva najveća bestselera s početka 21. stoljeća, koje su očito bila globalno promovirana od strane vrlo utjecajnih sila: “Da Vincijev kod” Dana Browna koji govori o redu templara i redu “Opus dei”; Saga Joanne Rowling o Harry Potteru otvoreno propagira red Hospitalaca. Uvriježeno je mišljenje da ovi redovi, koji su zasnovani prije mnogo stoljeća, jesu tu koji tajno usmjeravaju tok svjetskog razvoja.

Ne usmjeravaju, samo pokušavaju. Pri tom, kako u konfliktu jedni s drugima, tako i u borbi sa anglosaksoncima. Ime novog, jezuitskog pape “Francisco” (Franjo) je neka vrsta gesta – simbol pomirenja starih protivnika, jezuita i franjevaca pod pritiskom anglosaksonaca.

Saveznik oba ova reda je malteški red čija je davna specijalnost posredništvo između Vatikana i MI6, CIA. Malteški red je element sustava “Vatikan”. Da, predaja socijalističkog bloka i SSSR-a Amerikancima i nadnacionanim strukturama u liku Busha starijeg se desila na Malti, ali je Gorbačov na Maltu doletio poslije susreta s rimskim papom Ivanom Pavlom II, koji je blagoslovio Gorbijevu predaju socijalistički bloka i SSSR. Hijerarhija na dijelu.

Pokušaj uvjeravanja da neka pojedina struktura, bilderbergovci, Maltežani, masoni, rotschildrokfelerovci itd. pojedinačno upravljaju svijetom odvodi od uvida u realne mehanizme upravljanja svijetom, od Mreže u cjelini, zamjenjujući je njenim pojedinačnim stanicama.

Druga metoda je sakriti cijelu strukturu (korporacije, banke) iza konkretnih osoba ili partija. Tako nam se servira da je nacional-socijalizam djelo NSDAP-a i Hitlera, a u stvari su tvorci nacional-socijalizma i projekta “treći Rajh” prije svega anglo-američki bankari i industrijalci, korporacije tipa IG FarbenindustrieAG.

Detaljnije o tome kako su te strukture stvarale prvu formu eurosaveza – hitlerovski Treći rajh, može se čitati u vrlo zanimljivoj knjizi Dmitrija Peretolčina “Svjetski ratovi i svjetske elite”. Ona je izašla u seriji “Igre svjetskih elita. Andrej Fursov preporučuje za čitanje. Ova serija je osmišljena specijalno radi publiciranja radova o svjetskoj eliti, o njezinim strukturama.

 A što bi ste još preporučili za čitanje, Andrej Iljič?

Radove Aleksandra Ševjakina o tome kako su rušili SSSR, Aleksandra Ostrovskogo o Staljinu i Perestrojci i Vladimira Pavlenko o Rimskom klubu. Sva tri autora su prekrasna. Velika preporuka i za romane Olega Markeli i Aleksandra Gere koji objašnjavaju sliku svijeta. Usput, i Gera i Markeev su umrli pod nerazjašnjenim okolnostima …

I posljednje pitanje: što će se dogoditi? Pobjeda organizatora svjetske vlade?

Teško. Tu su klanovi, tu su etnocivilizacije i još uvijek državni interesi koje je teško pomiriti. Bi li Kinezi i muslimani pošli pod svjetsku vladu? Da, i Rusi neće ići.

Realno je smanjivanje broja zatvorenih nadnacionalnih struktura, a svaka će kontrolirati svoj ​​makroregionalna blok. A to je daleko od realnog upravljanja svijetom. Pri tom, kada se ruši svijet, a svijet kapitalizma se ruši! -

Spašavat će se iako ne pojedinačno, ali ne i svi zajedno, već u “krdima”. Čeka nas borba raznoraznih “krda”. I starih, potpuno drevnih, i relativno mladih. Zatvorena društva, kad jednom nastanu, u pravilu ne nestaju, oni se transformiraju, bilo da su to organizacije Bliskog Istoka, trijade, templari, masoni, iluminati, anglosaksonski klubovi, Kominterna, Četvrti rajh i mnoge druge.

Materija (ljudi), energija (novac) i informacija (ideje), ujedinivši se, dobivaju nadčovečansku, naddruštvenu kvalitetui, da snažno štititi sebe, svoje granice i uvjeravajući svijet koji ih okružuje da oni kao organizacija ne postoje.

Druga je stvar, što se vremenom transformiraju, primaju drugu formu (“zmija” odbacuje staru kožu i jede svoj ​​rep), stupaju u bizarne odnose jedni s drugima i sa fasadnim strukturama. Ali dolazi vrijeme kada će se, u uvjetima krize, približiti odlučujući dan za Budućnost, a tajne strukture će izaći na površinu i (ili) dati znak o sebi.

Smatram, da je s tim povezan jako povećan opseg izdavačke produkcije o tajnim društvima. Budućnost dolazi i u njoj će pobijediti onaj tko bude imao adute. Dakle, na pitanje u kojoj valuti čuvati novac, ja odgovaram: u valuti “kalašnjikova”. Ili bar u vidu dobrog kompleta noževa za bacanje.

**********

Andrej Iljič Fursov, 63 godine, direktor Centra ruskih istraživanje Moskovskog sveučilišta za humanističke znanosti, direktor Instituta za sustavnu i stratešku analizu. Akademik Međunarodne akademije znanosti (Innsbruck, Austrija). Autor više od 400 znanstvenih publikacija, uključujući 11 monografija. Nedavno su izašle nove knjige “Naprijed, do pobjede!”, “Hladni istočni vjetar ruskog proljeća”, “Ruski interes”. Predavao je na sveučilištima u SAD, Kanadi, Njemačkoj, Mađarskoj, Indiji, Kini, Japanu. Članak Saveza pisaca Rusije. Nositelj prestižnih nagrada za znanstvenu, publicističku i društvenu djelatnost.
 
 
(web-tribune.com//uredio:nsp)