Articles Comments

Novi Svjetski Poredak » MEDIJI » SVJEDOČANSTVO: ‘Nogomet i zašto nikada ne navijam’

SVJEDOČANSTVO: ‘Nogomet i zašto nikada ne navijam’

navijaci-hrvatska-francuskaJedno sasvim osobno svjedočenje…

Pred nekoliko godina, u foajeu hotela Le Meridien Lav u Podstrani pokraj Splita, sjedio sam na piću s ekipom kadrovika. U toku je bio skup kadrovskih stručnjaka, pa smo nakon programa krenuli u neformalne razgovore, sretni što smo se okupili nakon dužeg vremena.

U jednom trenutku u hotel je ušlo dvadeset do trideset izazovno, ali skupo obučenih djevojaka. Kolegi psihologu, s kojim se dugo poznajem i s kojim otvoreno razgovaram, rekao sam: “Gle, ušla je grupa kurvi”.

“Ne, to su sateliti”, kaže on meni.

“Kakvi sateliti, jesi li ti normalan?”, pitam, a on, očito dobro upućen, kaže: “Samo malo pričekaj, bit će ti uskoro jasnije”.

Djevojke su, kao po komandi, okružile šank, a konobar je bez pitanja otvorio bocu skupog pića i počeo rastakati. Uskoro je u kratkim hlačicama i majici ušao jedan od današnjih uglednika HNS-a, bivši nogometaš, te promotrio situaciju. Jesu li svi na broju?

Za njim su počeli ulaziti nogometni reprezentativci. Tu se našao i poznati dispečer poslova određenog “miljea”, koji se spustio u podrum da provjeri je li kockarnica spremna u skladu s propozicijama.

Na moje pitanje: “Odakle svi oni ovdje?”, odgovoreno mi je da se na Poljudu igrala prijateljska utakmica protiv Ukrajine. Kako je večer odmicala, kockarnicu su klijenti polako napuštali, a po sobama su se strateški rasporedile i satelitske snage.

Kakvom sam to događaju prisustvovao, i što je zapravo nogomet, ili vrhunski sport uopće? U kasnijim razgovorima saznao sam da i u drugim sportovima, ne samo na razini reprezentacije, stvari funkcioniraju na sličan način.

Umjesto da budu uzori, disciplinirani atlete i zrele ličnosti, sportaši su gladijatori čije se niske pobude mora zadovoljiti u sklopu nekog prešutnog dogovora, punog bolesnih suprotnosti.

Ženski časopisi iskorištavaju sportaše na način da pišu romantične priče o njihovom bračnom životu s ljepoticama. “Tamnije žuti” časopisi ih iskorištavaju na način da opisuju njihove ekshibicije i ekstravagancije s prostitutkama, i objavljuju privatne filmiće snimljene mobitelima.

Kriminalni milje im kroz kocku oduzima pare, a jedan mi je dobro upućen čovjek pričao čak i o tome da im, ponekad, menadžeri daju stan i auto, ali to ostave na svoje ime, da nogometaši, “potpuno nezrele ličnosti i propalice”, tu imovinu ne prokockaju u kasinu.

S druge strane, lešinari koji iz internih krugova dobivaju prave informacije, čekaju da nastanu kockarski dugovi, pa za sitne novce otkupe kakav luksuzni auto, zlatni lanac ili se upišu na nekretninu. Ne treba ni spomenuti da se pravosuđe i policija na sve prave blesavi.

I sam ulazak u svijet sporta je vrlo prljav. Na razini manje značajnih klubova, talentirani mladići dobivaju “prilike” da, uz adekvatno mito rukovodstvu, zaigraju na značajnim pozicijama i uđu među prvotimce.

Umjesto da nogomet predstavlja odgojni alat i podršku obrazovanju, od početka se kroz njega šire klasne razlike, korupcija, kriminal i nemoral.

Kada sportaši postignu međunarodnu slavu, oko njih se osim kriminalaca, grupira hrpa organizatora i menadžera. Njihov je zadatak da na legalan način, novcem poreznih obveznika, povećavaju klasne razlike i bogate čine još bogatijima, koristeći tuđi sportski uspjeh kao izgovor.

I sportaši u tome surađuju, naravno, ubirući novac sirotinje s idejom da na to imaju pravo – uostalom, oni su “promovirali Hrvatsku”, a dali su i najbolje godine života, pretvorivši sebe u hodajuću traumatološku kliniku, zanemarivši svoje obrazovanje i normalno, ljudsko sazrijevanje.

Kada sportska karijera bude na zalazu, već brendirane osobe dobivaju političke, poslovne i slične funkcije, pa s pozicije organizatora i menadžera nastavljaju ovaj niz.

Na čemu cijela ta shema počiva? Počiva na navijačima, na ljudima spremnima da mašu, viču “Hrvatska, Hrvatska” zbog nogometne utakmice, spremnima da obojaju lice ili stave na auto zastavice, spremnima da zaborave sve probleme i brige, naročito svoju odgovornost za iste, kada se spomene nogometna utakmica.

Navijači su ljudi koji si, na vlastitu štetu, dozvoljavaju biti instrument tuđe manipulacije. Jedni šalju Facebook statuse da idu na misu, a koji dan kasnije navijaju za ljude za koje znaju i kako su došli do nogometnog statusa, te kako izgleda njihovo sportsko okruženje.

Neki iz kruga meni bliskih osoba pobjesne na objave kriminala, kad vide navodnu listu s računima iz Raiffeisenbanke, pozivaju na revoluciju, “čišćenje”,… svašta, kao da prije nisu znali da političari kradu.

Istovremeno se ne pitaju iz kojih se fondova plaćaju “djevojke sateliti”, niti ih zanima da li, možda, novac za sponzorstva takvog miljea dolazi iz privrede koja bi, umjesto reklamiranja na valu masovne histerije, mogla podijeliti veće plaće radnicima?

Kolege psiholozi, spremni na demonstracije zbog kurikularne reforme, nemaju ni riječi kritike za ovakve društvene anomalije. Na sam spomen, neki stave i prst na usta, jet to su teme koje nije zgodno dirati, a neki se i nakite navijačkim rekvizitima, pa sretno kliču domovini.

Prijatelj, koji boravi u Francuskoj kao navijač, upravo mi se javio da je dobro i zdravo, da na utakmici nije imao problema, ali da mu je nogomet izgovor za putovanje, gdje obilaze dvorce, pjevaju, zabavljaju se.

Poznajemo se dugo godina i siguran sam da ne pravi nerede, ali bi trebao uzeti u obzir da je i njihov izgovor zapravo izgovor političarima, da u sektor navijačke privrede i navijačke psihologije i dalje ulažu novac nastao tuđom mukom.

Zanimaju vas revolucionarne društvene promjene? Eto vam prilike, okrenite leđa masovnoj manipulaciji i smirite svoju euforiju.

Budite uvjereni da će političari takav postupak, ako dobije masovnost, odmah doživjeti kao revoluciju. Tada ćete doista dobiti riječ, tada će pažljivo slušati vašu tišinu i pratiti svaki vaš pogled.
 
(altermainstreaminfo.com.hr)

Filed under: MEDIJI · Tags: , , , , ,