TEORIJA ZAVJERE: Jeljcinov ministar tvrdi da je plan razbijanja SSSR napisan još 1974. u institutu kod Beča

MIHAIL POLTORANJIN JE RUKOVODIO KOMISIJOM ZA SKIDANJE OZNAKE TAJNOSTI SA DOKUMENATA KPSS

Mihail Poltoranjin bio je u vladi Rusije u vrijeme Borisa Jeljcina i ministar i jedan od zamjenika premijera.

Potom je postao šef državne komisije za skidanje oznake “strogo povjerljivo” sa dokumenata KPSS, uključujući i one koji se tiču ​​raspada Sovjetskog Saveza.

Prošle su godine, a Poltoranjin danas tvrdi: da je ključni dokument s kojim je počeo raspad SSSR – deklaracija kojom je Ruska Federacija 12. lipnja 1990. proglasila svoj suverenitet u okvirima Sovjetskog Saveza – bio napisan znatno ranije. Još 70-ih godina!

I ne jednostavno “znatno ranije”, već – da je bio napisan u jednom tajnom institutu pored Beča!

Poltoranjin čak tvrdi da su zakretanje ka Zapadu – koje je ubrzao Mihail Gorbačov, a dovršio Jeljcin – isprojektirao još Jurij Andropov i Aleksej Kosigin.

Poltoranjin precizira da je “nacrt” deklaracije o suverenitetu Rusije napravljen 1974. godine, za vladavine Leonida Brežnjeva, u institutu International Institute for Applied Systems Analysis sa sjedištem u Laksenburgu kod Beča.

On naglašava da je sve počelo od toga što su se 1970. sreli tadašnji sovjetski premijer Kosigin i šef KGB Andropov da u četiri oka razmotre “jedan problem”. Poltoranjin, inače, naglašava da je Andropov bio sin Jevgenje Fleknseina čija je obitelj do 1917. držala mrežu draguljarnica u Moskvi.

Prema njegovim riječima, Kosigin i Andropov su se tada složili da su najbolje godine SSSR ostale u prošlosti i da treba praviti velike promjene, čak isključiti iz njegovog sastava Uzbekistan, Turkmeniju, Kirgistan, Tadžikistan, Moldaviju, te Armeniju. Drugim riječima: da su planirali Rusiju učiniti samostalnom državom.

Poltoranjin posebno ukazuje da su Kosigin i Andropov imali zajedničkog prijatelja – Mihaila Gvišianija, general-potpukovnika NKVD, bivšeg zamjenika Lavrentija Berije. A da je Kosigin čak kćerku Ljudmilu udao za njegovog sina Džermena.

Ovo je važno zato što je Anropov – kako tvrdi Poltoranjin – upravo Džermena poslao u Rimski klub u kojem se u to vrijeme nalazio glavni trust mozgova Zapada.

Džermen se sa “rimljanima” 1972. dogovorio o osnivanju spomenutog instituta IIAS u Laksenburgu, za koji su kupili lijep zamak koji se jeftino prodavao.

Osnivači tog instituta su postali SSSR i SAD, a u određenoj mjeri i Rimski klub. Potom su suosnivači postali još i Austrija, Njemačka, Brazil i Meksiko.

Poltoranjin ukazuje da su kroz taj institut prošli svi koji su potom bili glavni u Gorbačovljevoj Perestrojci, u raspuštanju SSSR i Jeljcinovoj garnituri. Bilo u Laksenburgu ili u u njegovoj sovjetskoj filijali – Institutu Ruske akademije znanosti za sustavne analize.

Filijalom je rukovodio Džermen Gvišiani.

Prema onome što je on “otkopao”, u sastavljanju nacrta buduće deklaracije o neovisnosti Rusije sudjelovali su i neki pripadnici Rimskog kluba. Već nacrt je sadržavao glavnu postavku deklaracije: zakoni Rusije imaju primat nad zakonima SSSR.

Poltoranjin je o svemu napisao knjigu u kojoj je spomenuo i jednu od najstarijih židovskih organzacija B’nai B’rith, a danas naglašava da je institut kod Beča bio od samog svog početka povezan ne samo sa njom nego i sa “Komitetom 300″ i Bilderberška klubom.

On posebno naglašava da je taj klub 2006-te ili 2008-me u Kanadi donio odluku o preseljavanju u Europu iz bliskoistočnih, drugih azijskih i afričkih zemalja oko 20 milijuna ljudi.

Poltoranjin tvrdi da su vodeći boljševici – sve do Staljinovog preuzimanja vlasti – potkradali vlastitu državu.

Otkriva je Lenjin u to vrijeme u švicarskim bankama već imao 170 milijuna ondašnjih franaka, da je Felix Đeržinski imao isto toliko, da su po stranim bankama novac držali i Kamenjev i Zinovjev. A da je Lav Trocki, čiji je rođak Abram Životovski bio bankar, u jednoj američkoj banci imao milijardu dolara, što je u ono vrijeme bila ogromna suma.

Staljin je sav taj novac – podvlači Poltoeanjin – uzeo silom, vratio ga u zemlju i njime započeo industrijalizaciju SSSR. A na taj način je zemlji osigurao 5 milijardi dolara.
 
(fakti.org/uredio:NSP)