PROJEKT DJETLIĆ: Niskofrekventni signali – najbolje oružje protiv Zapada!

KGB je kopirao moždane frekvencije patoloških kriminalaca, mentalnih bolesnika, sociopsihopata… i mape njihovih moždanih valova slao na Zapad od 1980-ih do sloma SSSR-a. Čini se da je projekt „Djetlić“ uspio iznad svih očekivanja…

Godine 1967., kako se kasnije saznalo, Sovjeti su trošili otprilike 500 milijuna američkih dolara godišnje na istraživanja povezana s parapsihologijom, čime su financirali nekoliko različitih istraživačkih instituta. No, to je bio tek početak, koji se odvijao u Znanstvenom gradu, sagrađenom nakon Drugog svjetskog rata, koji se sastojao od četrdesetak znanstvenih centara i bio dom desetcima tisuća znanstvenika i njihovih obitelji.

U jednom od znanstvenih središta, Institutu za automatiku i elektrometriju, bio je smješten tajanstveni Posebni odjel 8 u kojem je šezdesetak znanstvenika istraživalo telepatiju i daljinski utjecaj zvan „biokomunikacija“.

Posebni odjel 8 je 1969. zatvoren, ali su rezultati istraživanja potvrdili ono što su mnogi sovjetski znanstvenici na polju bioenergetike prethodno teoretizirali – da žive stanice mogu „komunicirati“ jedne s drugima na udaljenosti i na nekemijski način. Ruska su istraživanja ubačena u višu brzinu, a ne kasnije od 1970. godine KGB je preuzeo kontrolu nad državnim istraživanjem parapsiholoških fenomena. No, treba spomenuti da je KGB bio integralni dio svakodnevnog života Sovjetskog Saveza, uključen u društvo na svim razinama pa njegov utjecaj na istraživanje parapsihološkog nije bio posve zloslutan.

Tako je tijekom 1970-ih osnivan sve veći broj instituta koji su pod nadzorom KGB-a istraživali parapsihološke fenomene. Budući da je priroda sovjetskih istraživanja parapsihološkog postajala sve tajnijom, zapadnjački parapsiholozi su izgubili kontakt sa svojim kolegama „iza željezne zavjese“. Osim toga, počele su kružiti glasine o zlokobnim eksperimentima „kontrole uma“ koji su se provodili u zatvorenim sovjetskim laboratorijima, te o razvoju opasnog „parapsihološkog oružja“ koje se namjeravalo koristiti protiv Zapada.

„Bioplazmatska“ ljekovita energija

Kako je spomenuto u knjizi „Parapsihološka otkrića iza željezne zavjese“, češki inženjer Robert Pavlita tvrdio je da je izumio „psihotronični generator“ koji je mogao pohranjivati, pojačavati i izlučivati „psihotroničnu“ energiju. Poznata i kao „bioplazmatska“ energija, bila je to energija za koju su Sovjeti tvrdili da se nalazi u pozadini svih parapsiholoških fenomena, da ispunjava i animira sve žive stvari te da je se može koristiti i u svrhu liječenja.

Koristeći postupak nazvan Kirilijanova fotografija „bioplazmatsko“ tijelo – ili aura – moglo se navodno fotografirati. Austrijsko-američki znanstvenik dr. Wilhelm Reich nazvao je tu energiju „orgonom“. Izumio je stroj pod nazivom „akumulator orgonske energije“ koji se sastojao od kutije opločene naizmjeničnim slojevima od organskog i anorganskog materijala koja je navodno mogla zarobiti energiju.

„Psihotronični generator može utjecati na pojedinca ili na čitavu skupinu ljudi. Može utjecati na psihu osobe mentalno i emocionalno. Može utjecati na memoriju i na pažnju. Psihotronični uređaj može izazvati tjelesni umor, dezorijentaciju te promjene u ponašanju osobe“, navodi sovjetski biolog Edvard Naumov.

Prema Ostranderovoj i Schroederovoj, „određeni generatori mogu izazvati strah, anksioznost, ljutnju, nesanicu, depresije i suicidalne misli, a mogu dovesti čak do cerebralne tromboze“. KGB je, kaže Naumov, potrošio više od pola milijuna rubalja na razvoj psihotronične tehnologije.

Kada je riječ o navodnoj sovjetskoj tehnologiji kontrole uma, ništa se ne može usporediti s intenzitetom projekta „Djetlić“. Koristeći, čini se, niz golemih transmitera, Sovjeti su počeli odašiljati iznimno niskofrekventne (ELF) modulirane signale nad cijelom Zapadnom Europom, Australijom, Sjevernom Amerikom i Bliskim istokom. Te transmisije, tvrdi autor Tim Rifat, bile su osmišljene da bi „trajno premrežile prirodne mreže u mozgovima čitave zapadnjačke populacije, uništavajući tako društvenu svijest…“ KGB je, tvrdi se, kopirao moždane frekvencije patoloških kriminalaca, mentalnih bolesnika, klinički depresivnih ljudi i sociopsihopata čije je mape moždanih valova proučavao. Te je negativne frekvencije odašiljao na Zapad od početka 1980-ih sve do sloma Sovjetskog Saveza 1991. godine. Pod pretpostavkom da je stvaran, čini se da je projekt Djetlić postigao fantastičan uspjeh.

Andropov i „parapsihološka oružja“

Čini se da Sovjeti nisu bili jedini koji su uspjeli stvoriti napredna „parapsihološka oružja“ i uređaje za „kontrolu uma“ velikog raspona. Činile su to i zemlje Zapada, prvenstveno SAD. Ta tehnologija je navodno korištena protiv Sovjetskog Saveza u pokušaju da se izazove njegovo uništenje.

Sovjetski novinar Emil Bačurin tvrdio je u časopisu „Young Guard“ da je šef KGB-a Jurij Andropov govorio o nekoliko „središta parapsihološkog oružja“ u Kanadi, dodajući da se „kanadska istraživanja moraju nadmašiti“. Informacije je Bačurinu dao KGB-ov general.

Drugi članovi sovjetske obavještajne zajednice spomenuli su postojanje naprednih „parapsiholoških oružja“ stvorenih na Zapadu, tvrdeći čak da su takvi uređaji više puta korišteni protiv civilnog stanovništva Sovjetskog Saveza.

Komentari pokojnog Aleksandra Lebeda, uglednog generala i popularnog političara, čini se potvrđuju takve optužbe. Kako je spomenuto u časopisu „New Dawn“ u broju 43, Lebed je ustrajao na tome da su zapadnjačke tajne službe provele niz parapsiholoških operacija (ili PSYOPS) protiv Sovjetskog Saveza, uključujući „tehnologije psihosemantičkog programiranja“, pranja mozga i hipnoze. Jedna takva parapsihološka operacija, tvrdi Lebed, bio je sam pad Sovjetskog Saveza, što je Zapad umjetno izazvao.

Moderna parapsihološka istraživanja

Od sloma Sovjetskog Saveza u Rusiji su se provodili neki zanimljivi parapsihološki eksperimenti, od kojih su mnogi uključivali životinje ili druge žive organizme. Rusi su dugo pokušavali razviti biološke „detektore parapsihološkog“ i dosad su imali polovičan uspjeh. Njihova je teorija da je parapsihološko primarno biološki proces i da živi sustavi reagiraju mnogo snažnije na mentalni utjecaj nego što reagiraju na razvijene detektore parapsihološkog ili na „prekidače misli“ – elektroničke uređaje koji reagiraju na mentalnu namjeru.

Ugledni američki parapsiholog Dean Radin uspio je konstruirati prototip uređaja koji, kako kaže, „ima ugrađenu novu vrstu detektora parapsihološkog, što uključuje matricu generatora nasumičnih brojeva i neke napredne statističke tehnologije i tehnologije obrade signala da bi se otkrio predviđeni utjecaj parapsihološkog.“ Kako to Radin objašnjava u svojoj knjizi, „Svjesni svemir“ (The Consciuos Universe), nebrojeni su laboratorijski eksperimenti dokazali da se na generatore nasumičnih brojeva – uređaje koji stvaraju niz nasumičnih brojeva – može utjecati fokusiranim umom.

Ti „elektronički bacači novčića“ osmišljeni su za rad na doista nasumičan način, stvaranjem jednakog broja „glava“ i „pisama“. Zbog utjecaja svijesti ti uređaji počinju funkcionirati na uređeniji način, stvarajući statistički vjerojatne rezultate, kao što je primjerice više „glava“ nego „pisama“.

Georgij Gurtovoj, šef Laboratorija za primjenu izotopa u oftalmologiji u Moskvi i fizičar Aleksander Parkamov zajedno su proveli neka zanimljiva istraživanja daljinskog utjecaja živih sustava koji stvaraju nasumične fluktuacije. Neki od njihovih instrumenata uspjeli su registrirati mikro psihokinetičke učinke.

Također su proveli eksperimente anomalijskog daljinskog utjecaja na vrsti ribe pod nazivom Gnathonemus petersii. Ta je riba poznata po svojoj sposobnosti emitiranja pulsirajućih električnih signala kojima se koristi radi navigacije u mraku. Parapsiholozi su morali usporiti ritam pulsova ribe – navodno s mnogo uspjeha.

Zanimljivi su i eksperimenti Sergeja Speranskog, toksikologa na Institutu za higijenu u Novosibirsku. Njegova otkrića potvrđuju postojanje „morfogenih polja“ koja je prvi spomenuo britanski biolog dr. Rupert Sheldrake. U jednom eksperimentu populacija miševa koja je zajedno odrasla u istome kavezu podijeljena je u dvije skupine.

Miševi u jednoj skupini bili su hranjeni kao i inače, dok su miševi u drugoj skupini natjerani na gladovanje. Gotovo trenutno, opazio je Speranski, siti su miševi počeli jesti više hrane nego ranije, kao da su je pokušavali kompenzirati za svoje „prijatelje“. Dojam je da između dvije grupe postoji telepatska veza. Jesu li siti miševi pokupili signal od gladnih miševa, upozoravajući ih da je hrane malo i da moraju povećati unos hrane i pohranu u tijelima?

Od 30 provedenih eksperimenata 27 ih je imalo pozitivan ishod. Speranski je potom proveo dodatni niz eksperimenata kako bi svoju metodologiju učinio boljom, mijenjajući težinu, spol i druge varijable. Još su jednom rezultati bili fascinantni. Speranski je zaključio da „je biološka značajnost brzog povećanja težine kod miševa koji su primili signale o gladi od svojih „prijatelja“ jasna: opasnost gladovanja dala im je dodatni stimulus da jedu.“

Telepatska komunikacija između životinja

Zanimljivo je primijetiti da je slavni britanski biolog Sir Alister Hardy formulirao teoriju sličnu onoj Speranskoga, navodeći da bi telepatska komunikacija između životinja mogla igrati ulogu u evoluciji i adaptaciji. Životinjske navike, sugerirao je, mogu se širiti „telepatskim načinima“. Dodatno je naveo „parapsihološki bazen postojanja“ koji bi mogao igrati ulogu među članovima vrste.

To nas vraća na Sheldrakeov rad. On vjeruje da morfogena polja sadrže informacije koje su potrebne da bi se oblikovala forma živih bića, na jednak način kako i frekvencije zvuka „sadrže informacije“ koje stvaraju složene geometrijske obrasce u pijesku.

Ovdje nas podsjeća na biopazmatsko tijelo, kako je spomenuto u knjizi „Parapsihološka otkrića iza željezne zavjese“, za koje su sovjetski znanstvenici smatrali da je „neka vrsta matrice, neki nevidljivi obrazac koji organizira, a koji je urođen svim živim bićima.“ Morfogena polja također imaju društvenu funkciju, oblikujući ponašanje na individualnoj i na grupnoj razini.

Štoviše, zbog procesa pod nazivom „morfička rezonancija“ zadivljujući oblici „komunikacije“ – ne samo ograničene prostorom ili vremenom – mogu se zbivati među vrstama. „Polja koja organiziraju aktivnost živčanog sustava jednako su urođena kroz morfičku rezonanciju i prenose kolektivno, instinktivno pamćenje“, piše Sheldrake. „Svaki pojedinac koristi to pamćenje vrste i daje mu svoj doprinos. To znači da se novi obrasci ponašanja mogu širiti mnogo brže nego što bi to inače bilo moguće“.

Revolucionarni novi pristup

Kada se 1920-ih parapsihologija počela utemeljivati kao legitimno znanstveno područje u Sovjetskom Savezu, Leonid Vasiljev značajno je utjecao na smjer njezina razvoja, mnogo više od bilo koga drugoga. U svojim iznimno utjecajnim knjigama, člancima i prezentacijama, nastavio je tvrditi da bi se proučavanju parapsiholoških fenomena trebalo pristupiti na čisto fiziološki način, jer se bojao da bi ju mogli zloupotrijebiti pristaše „religijskog praznovjerja“.

Danas parapsihologija u Rusiji prolazi postupnu, ali temeljitu preobrazbu, djelomično zahvaljujući zanimanju za transpersonalnu psihologiju. Propituju se novi pristupi istraživanju parapsihološkog, s naglaskom na azijske religijske koncepte.

No, znanstvenici se više ne opiru „duhovnim“ idejama. S okončanjem totalitarnog komunističkog režima, objašnjava Gruber, „duhovnost i religija, prevladavajuće značajke ruske duše koje su desetljećima bile duboko potisnute, sada se ponovno uzdižu i postaju vodećim principima za razumijevanje čovjeka i njegova mjesta u svijetu.“

Vodeći ruski stručnjak za parapsihologiju Aleksander Dubrov, koji se smatra glasnogovornikom modernog pristupa istraživanju parapsihološkog, vjeruje da su parapsihološki fenomeni više od biologije i neurofiziologije. Parapsihološki fenomeni, kaže on, su procesi kvantne mehanike, a čovjek je „kvantumski subjekt“. Ma kako bilo, kaže Dubrov, fizička strana parapsihološkog i psihofizika izmijenjenih stanja svijesti trebali bi se uzeti u obzir da bi se steklo potpuno razumijevanje stvari.
 

 
(dnevno.hr)