POČELO JE! SLAVONIJA U STRAHU, POLICIJA ŠUTI: ‘Migranti hodaju po slavonskim selima, upadaju ljudima u kuće, maltretiraju….’

Kako u cijeloj Europi, pa tako i u Hrvatskoj sustavi država ne žele širiti paniku oko migranata pa tako večinom šute o njihovim maltretiranjima stanovništva koje s njima susreće! Do kada?

Naime, povećan broj ileganih migranata koji nonšalantno šeću po hrvatskim selima, očigledno uz šutnju policije kao i hrvatskih medija tjeraju Slavoncima strah u kosti.

Glas Slavonije tako izviještava o bliskim susretima Slavonaca s ilegalnim migrantima koji ilegalno prelaze granicu Hrvatske sa Srbijom, pa ljudima upadaju u kuće, traže vodu i hranu, a tomo je kako pišu i ‘opsadno stanje’ – o kojima naravno nitko ništa ne zna.

Ističu kako policija češlja okolni atar s kukuruzištima, gdje se navodno skriva još četrdesetak ilegalaca, a tvrde i da helikopteri noću kruže iznad sela. Prema običaju, selom kruže razne priče za koje neki drže da su prenapuhane, a drugi pak strahuju promoliti glavu iz kuće.

Vladislavčani, oko čijeg je sela šuma u koju bi se moglo skriti cjelokupno stanovništvo te općine, a kamoli ne nekoliko migranata, pitaju se zašto se od njih nastoji sakriti što se događa.

Cijelo selo danima bruji o događaju kod cestovne krivine kod “Antinog stana” gdje su ispod križa policajci priveli šestoricu ilegalnih migranata, izviještava Glas Slavonije koji donosi ispovijest Jadranke Bičanić iz Tomislavove ulice, čija kuća se nalazi pokraj šumskog puta odakle su migranti ušli u njezino selo.

“Nisu, s dvije policijske marice, odveli šestoricu nego osmoricu. Valjda ja znam jer sam toliko čaša nosila da im dadem soka i vode. Pitala sam policajce smijem li, vidjela sam da iznemoglo sjede ispod našeg križa krajputaša. Policajci su se ponašali pristojno i humano, jedan je s njima razgovarao na engleskom pa smo shvatili da pet dana nisu ništa jeli.

Dopustili su mi pa sam ih počastila i slatkišima, ispričala je Slavonka, dok je njezina prva susjeda zamolila da joj se ne spominje ime, izjavila: ‘strah me je’. Najviše zbog toga jer hrvatske građane nitko nije pripremio na ovakve i slične nepredvidive situacije.

“Zašto nam nitko od subote u osam navečer nije rekao što se događa. Treba raditi u polju, suncokret i kukuruz nam je tamo pa ‘ajd sad ti idi kad znaš da su tamo. Sigurno ih ima još, pa već ih danima traže”, priča Jadrankina susjeda.

Napominje kako je čula da su iznenadni gosti do njih stigli putujući kroz polja pet dana iz Srbije. “Nit’ su jeli, nit’ su pili”, kaže ona.

No, to nije sve. Uplašenim Slavoncima migranti uletavaju i u kuće, piše Glas Slavonije.

‘Noću su iznad nas letjelice. U krugovima lete, nisu dronovi, nego imaju bijelo i plavo svjetlo veličine, rekla bih, k’o avioni što špricaju komarce. Jednu je ženu srušio izbjeglica u njenom dvorištu. Od jedne je tražio jesti. Znam da su tu negdje, jer se policajaci po kućama raspituju o njima, intenzivno obilaze selo – priča im mlađa Vladislavčanka, dok jedna druga gospođa priča kako joj je migrant ušao u kuću.’

‘Ležala sam u kući, a iz kanala je iskočio migrant i ušao u kuću. Ja sam tu zadnja u našoj ulici, ili, kako hoćete, prva do kanala, živice s kraja ulice i pokraj napuštenih objekata. Kada je čuo da netko ide ulicom biciklom, a bila je to žena što me obilazi i pazi, naglo je skočio na nju i srušio je u mom dvorištu, pa pobjegao’ – kaže Nada Cifrić.

Mladić koji ju obilazi i pomaže u kući, kaže kako se skrivaju u dvorcu, bivšoj ambulanti, ili po praznim kućama.

‘Jedna je odmah do moje. Svako malo čujem da mi nešto kroz dvorište prolazi. Sjekira mi je stalno pri ruci, posebno noću. Moram tako, radi svoje sigurnosti’ – priča još jedan svjedok straha u Slavoniji.

I vrijeme je da se zapitamo do kada tako? Do kada će hrvatski sustav štiti sve osim hrvatskog naroda koji u ovim trenucima moraju trpjeti strah i maltretiranje te opsadsno stanje o kojem nitko ne govori!

Orepiću dođi ti biti malo u ulozi običnog čovjeka – ispovijest čitatelja

Dobar dan. Želio bih ostati anoniman ako se ovo objavi. Ja sam iz Tovarnika. I htio bih podijeliti priču s vama od prošle godine.

Bilo je to krajem devetog mjeseca. Ako se ne varam.

Javljali su nam danima prije kako ce doći do toga da ce izbjeglice proci kroz Tovarnik, tj. da ce ih iz Tovarnika vozit dalje.

Dolazili su jednom,u grupama od po 20-30 ljudi. No jedno jutro,ja sam otišao u školu i čekajući na stanici bus u mome selu, vidjeh puno policijskih auta i marica da prolaze prema granici.

Toga dana istog, u školi ćujem na radio u školskoj radionici da su došli na granicu – njih 2000.
Istog dana,u 14h vračam se kući, a u mome selu vlada kaos.

Samo na ulazu u selo stoji nekoliko policijskih auta, kombija i gomila izbjeglica koji napadaju i stoje ispred školskog busa, misleći da je to njihov bus za odvoz do azila.

Nekako smo se probili, došli do stanice. A kada smo izašli bilo je užasno. Velika strka, gužva. To je malo selo od oko 1000 stanovnika, ako i toliko. Bilo je prenatrpano policijom,novinarima i dobrovoljcima crvenog kriza.
Zbog škole i obaveza nisam se mogao priključiti crvenom križu ali mnogi moji prijatelji jesu.

Dakle, istog tog dana, 5000 izbjeglica probilo je kordon na pruzi na kraju sela te ušetalo se u selo. Kao da je njihovo.

Naravno, nisu svi. Neki su ostali na pruzi.

Bilo je onih koji su pomoć crvenog kriza uzimali, a bilo je i onih koji su odbijali.

Taj prizor nikad neću zaboravit. Stotine njih šeta selom. Lutaju. Kao muhe bez glave. Bilo je straha, panike,stresa. Bilo je tu i policije, ali sto može 150 policajaca napravit 5000 ljudi? Vlakova i buseva nije bilo cijeli dan. A ni sutra dan. Koliko znam, prvi vlak je došao tek nakon dan-dva. A izbjeglica je pristizalo sve više.

Naravno,to je pasalo nekim glavonjama, primjer toga je BOSO trgovina koja je imala u danu zaradu kakvu nema u tjedan-dva ovdje u selu.

A izbjeglice, spavale su po podovima. U parkovima. Na ulicama po kanalima. Neki su se dogovorili sa ljudima pa je netko u kuće primio koliko je mogao.

Ta su dva dana ajmo reci, oni bili glavni u selu i zauzeli su večinu sela, tako da je nekad bio točno strah proći sam kroz selo. Da ne pričam o tome da onaj što se raznio u Parizu ili Bruxellesu je bio prošao kroz Tovarnik i prijavljen je u Opatovcu. Koliko ja znam, jel. A smeće? Smeća je bilo čudo jedno. Sve su ostavljali za sobom.

Evo već danima prelijeću helihopteri iznad sela. Pristiže policija. Čeka nas još gore stanje. Poručujem Orepiću da dođe na jedan dan kad oni stignu,te da bude u ulozi običnog čovjeka, pa nek se snađe. Pobjegao bi i us*o se u prvih pola sata.

Hvala.
 
(dnevno.hr)