MERKEL: Amerika je učinila mnogo za nas, od sada će Njemačka biti podrška i nada cijelom svijetu

OBAMA JE PROMOVIRA ZA LIDERA ZAPADA, A ONA NIJE SIGURNA NI DA LI ĆE OPET BITI KANCELARKA

Prošlog tjedna je Angela Merkel službeno objavila da želi biti kancelar po četvrti put.

Do izbora je ostalo manje od godinu dana – vrijeme ističe.

Ranije su aktivno razmatrane kandidature vice-kancelara Sigmar Gabriela, ministra-predsjednika Bavarske Horsta Seehofer i ministar vanjskih poslova Franka-Waltera Steinmeiera.

Ali, nijedna od njih nije izgledala prioritetna.

Steinmeier je već bio protivnik Merkelove za mjesto kancelara Njemačke 2009. godine i izgubio je s najnižim rezultatom u povijesti (23%). Teško je podnio poraz, neke od njegovih kolega su se tada čak i bojali da bi mogao skočiti kroz prozor.

Predsjednik stranke CSU, Seehofer, također se teško može nadati uspjehu. I tu nije problem u njegovim osobnim kvalitetama kao političara ili rukovoditelja.

On ima dobre odnose sa Rusijom. Sa Putinom se sastajao u Moskvi zajedno sa svojim prethodnikom Edmund Stoiberom, koji je također pokušao postati kancelar, ali nije uspio zbog činjenice da je CSU veoma mala stranka i ne igra samostalnu ulogu u federalnoj politici.

Tijekom proteklih godinu i pol dana Seehofer se otvoreno sukobio sa Merkelovom oko bolnog migracijskog pitanja, a istovremeno ju je kritizirao povodom drugih tema. Pričalo se da je glavni razlog sukoba njegov plan da postane kancelar a da je kritika Merkelove samo – dio započete kampanje.

Međutim, posljednji kongres CSU , koji je održan prije dva tjedna, pokazao je da se sve vratilo u normalu. CSU , kao čisto regionalna, bavarska stranka preslaba je i bez CDU je nekonkurentna. Ona postoji samo kao dodatak CDU, iako je skoro službeno zove sestrom.

Seehofer je morao javno potvrditi podršku Merkelovoj. O kancelarskim ambicijama on i njegovi stranački kolege su prestali govoriti.

Najvjerojatnije ga je pokornim učinila perspektiva poraza bloka CDU / CSU jer bi utjecaj bavarskih političara, ionako ograničen, bio sveden na minimum.

Ovdje treba obratiti pažnju na sustav izbora kancelara u Njemačkoj.

Predsjednik Njemačke stavlja na glasovanje pred novoizabrani Bundestag, kandidata stranke za funkciju kancelara. Kancelar se bira apsolutnom većinom glasova (ne manje od 316) bez rasprave.

Ako kandidat ne dobije potrebnu potporu, u roku od dva tjedna raspisuju se novi izbori. Kancelar, odobren od strane predsjednika, formira vladu.

Na federalnim izborima 2013. godine sigurnu pobjedu je ostvario blok CDU / CSU na čelu s Angelom Merkel, ali dobiveni mandati ipak nisu bili dovoljni za samostalni izbor kancelara, zato su kršćanski demokrati morali formirati “široku koaliciju” sa SPD (Socijaldemokratska stranka Njemačke), i dati njihovom čelniku Sigmar Gabrielu funkciju zamjenika šefa kabineta.

Gabriel će najvjerojatnije biti kandidat i za predstojeće kancelarske izbore. Ali, budući iskusan i prepreden političar, on za sada nije govorio o svojim ambicijama. Čekao je, očito znajući da se Merkel još uvijek premišlja.

A u međuvremenu je raspoređivao figure na šahovskoj ploči, kako bi očistio polje za sebe.

Steinmeiera, trenutno ministra vanjskih poslova, kandidirao je za predsjednika Njemačke sa sigurnim prolazom. A to je počasna funkcija koja ne znači ništa i koja ni na što ne obvezuje.

Predsjednik Njemačke ništa ne odlučuje, poput Engleske kraljice. Zvanično predstavlja Njemačku i živi u zamku Belvi.

Na mjesto ministra vanjskih poslova, koje je oslobodio Steinmeier faktički postavši predsjednik, Gabriel je predložio Martina Shultza koji je već dugi niz godina u “počasnoj mirovini” u Europskom parlamentu.

On se složio, ali pod uvjetom da bude kandidat za mjesto kancelara. A to već ruši konstrukciju, koju je kreirao Gabriel.

Ako Shultz bude htio izaći na izbore, on mora postati predsjednik SPD , odnosno smijeniti na toj funkciji Sigmar Gabriela koji i sam želi mjesto kancelara i iz tog razloga ne može i ne želi napustiti funkciju šefa stranke.

Kako navodi Welt , “Shultz vrši pritisak na Gabriela”.

Shultz, namjerno poslan u Europski parlament, gdje se mnogo godina bavio poslovima drugih zemalja, a ne Njemačke – je groteskna figura sa ogromnim egom, čak i manijom veličine.

Sve ove borbe u taboru potencijalnih konkurenata Merkelove vodile su se tako, kao da ona sama, kao najteža politička figura, uopće nema. A onda je ona objelodanila svoje pretenzije da četvrti put predvodi zemlju, pokvarivši sve lukave šahovske kombinacije.

Njezina odluka je izazvala šok i u medijima, i kod običnih građana. Odluka je donesena neposredno poslije sastanka s Barackom Obamom.

Merkel je izjavila: “Obama odlazi, Amerika je učinila mnogo za nas, sada će Njemačka biti podrška i nada cijelog svijeta”.

Pa, zaista, na koga će sada, poslije odlaska prvog crnog predsjednika, svijet položiti svoje nade? Očito ne na Trumpa?

Njemački satiričari na radiju NDR su već nazvali Merkelovu “jedinom, vječnom kancelarkom Angie”.

Novinari su smislili novi pojam – “weitermerkeln”, kojeg je teško doslovno prevesti, ali približno značenje bi bilo “zauvijek živjeti pod Merkelovom”.

Većina komentatora na njemačkim društvenim mrežama kritizira Merkelovu zbog činjenice da nije formulirala program s kojim će izaći na izbore.

Posebno inzistiraju na tome da ona nema viziju dugoročne unutarnje politike.

“Gotovo ništa o mirovinama, gotovo ništa o izbjeglicama i njihovoj integraciji, gotovo ništa o sigurnosti”, piše Welt .

Međutim, iznenada se ispostavlja da su njezini savjetnici hitno napisali novi unutarpolitička plan. “Agendu”, kako je govorio Schroeder.

Na prošlonedljnoj IT konferenciji, održanoj u gradu Sarbrikenu, Merkel je priopćila da će visoka tehnologija i digitalizacija postati novi nacionalni prioritet.

Digitalna revolucija mora postati osnova novog tehnološkog poretka, koji će, po riječima Merkelove, postati nova etapa u razvoju civilizacije, kao što je to ranije bila pojava tiska ili prelazak sa agrarne na industrijsku proizvodnju.

Čini se da se Merkelova uhvatila za ovu ideju sa, za nju, karakterističnim entuzijazmom, koji može biti i rušilački, kao što je već pokazala katastrofa s izbjeglicama.

Međutim, ostavljajući Merkelovu kao glavnokomandirajućeg u “slobodnom svijetu”, Obama je izgubio iz vida da za početak ona mora pobijediti na izborima. A tu mogu iskrsnuti veliki problemi.

Jer, kao glavni kandidati za mjesto kancelara spominju se uglavnom političari iz SPD. Vrlo je vjerojatno da će nakon izbora 2017. godine Njemačku očekivati ponovno “široka koalicija”, u kojoj će, međutim, raspored snaga teško ostati isti.

CDU je izgubila izbore u većini regionalnih parlamenata, u nekim slučajevima je čak završila na trećem mjestu, iza SPD i Alternative za Njemačku. To ih tjera da se zapitaju o ishodu federalnih izbora.

Da li će u novoizabranom Bundestagu postojati potreban broj glasova za izbor neuništive kancelarke Merkel?
 
(fakti.org)