VLADA U SJENI GA VIŠE NE MOŽE PODNIJETI: Trump je opasan, no još će biti opasnije kad CIA pokrene državni udar u SAD

Prvi korak je bilo rušenje generala Flynna. ‘Skrivena država’ je nakon toga u velikoj mjeri izašla u javnost, i prestala biti teorijom zavjera

Trump je izabran od naroda, mimo volje onih koji inače kontroliraju tijek demokratskih izbora i unatoč svim njihovim naporima da to spriječe, i njegovo rušenje je biti ili ne biti zavjereničkih struktura koje se protežu od NSA i CIA-e do Wall streeta i od medija do vojno industrijskog kompleksa.

‘Očito izrazito preferiram normalnu demokratsku i ustavnu politiku. Ali ako smo već kod toga, preferiram ‘skrivenu državu’ (“Deep state”) spram Trumpove države”. Tu zastrašujuću izjavu koja zapravo otvoreno priziva demokraturu orvelovskog tipa, vladavinu zavjereničkih skupina čije bi izabrani dužnosnici bili tek marionete, nije napisao bilo tko, već Bill Kristol jučer na svom twitteru.

On je osnivač i glavni urednik utjecajnog “The Weekly Standarda”, politički komentator sveprisutan na američkim mrežama, ali i sadašnji ili bivši predsjednik brojnih organizacija poput “New Citizenship Projecta”, “Projekta za novo američko stoljeće”, član upravnog vijeća “Manhattan instituta za politička istraživanja”, te brojnih drugih političkih think tankova i organizacija. I ako ste mislili da je Demokrat – ne, on je Republikanac, “neocon”.
 

Obviously strongly prefer normal democratic and constitutional politics. But if it comes to it, prefer the deep state to the Trump state.

— Bill Kristol (@BillKristol) 14. veljače 2017.

 
No njegov pravi posao je obavještajac: “urednik i izdavač” te “voditelj think tanka” je često paravan. Da, problem Donald Trumpa su i mangupi u vlastitim redovima: velik dio Republikanaca se svrstao uz Demokrate, osjetivši kako su njihovi kastinski interesi ugroženi.

Odgovoreno mu je paljbom s tweetera: “Mi preferiramo izabrane spram onih koje nitko nije birao”; “Oduvijek sam bio pripadnik #NeverTrump pokreta, ali sad ga počinjem gledati kao antijunaka kojeg ova zemlja vjerojatno treba”; neki su od odgovora.

Još izravniji je bio John Schindler, bivši obavještajac koji sad vodi XX comitee, (“double cross”, prevara), kojeg je nazvao po istoimenoj kontrabavještajnoj organizaciji iz Drugog svjetskog rata. To malo, super-tajno tijelo koje je vodio profesor s Oxforda John Masterman, je tada preuzelo cijelu njemačku obavještajnu mrežu u Britaniji kao dvostruke agente. Geslo mu je: “Ne priznaj ništa, negiraj sve, odgovori protuoptužbama”. “Obavještajna zajednica misli da je Trump izdajica…

to je velik dan za svaku demokraciju, kad špijuni tako misle”, tweetao je. A nešto ranije: “Sad idemo s atomskim. Obavještajni rat je dignut na novu razinu. Upravo sam dobio mail od visoko pozicioniranog kolege iz obavještajne zajednice. Počinje s: “On će umrijeti u zatvoru”.

Ne treba pitati tko: Donald Trump. Schindler isto tako nije bilo tko – nekoć visoko pozicioniran kontraobavještajac u NSA koji predaje na više fakulteta nacionalnu sigurnost, predsjednik konzorcija “Partnerstvo za mir“, u biti ratnohuščkačkog transnacionalnog špijunskog konzorcija, suradnik brojih medija, povezan sa svim i svakim. Kad visokopozicionirani obavještajac poručuje demokratski izabranom predsjedniku da će umrijeti u zatvoru, tu se radi o zavjeri u tajim službama. Zavjeri protiv demokracije.

Prva žrtva: Flynn

Napadi špijunske sekte na generala s tri zvijezdice Flynna, koji je 2014. bio prisiljen napustiti obavještajnu zajednicu jer se protivio Obaminoj politici koja ne samo da nije htjela uništiti ISIL već mu je pomagala, kreću 29. studenog.

Tada je Flynn, savjetnik za nacionalnu sigurnost, razgovarao s ruskim veleposlanikom Sergeyem Kislyakom. Tog istog dana je odlazeći predsjednik Obama uveo dodatne sankcije Rusiji. Flynn je pokušao iskontrolirati štetu koju je Obama napravio protjerivanjem 35 ruskih diplomata, kako bi ostavio Trumpu novi hladni rat.

Jer, “dubokoj državi” je kao i svakoj fašistoidnoj kliki potreban vanjski neprijatelj, isprovociran sukob s Rusijom, Iranom, i tako dalje (nipošto s ISIL-om ili Saudijskom Arabijom, jasno). Flynn je potpredsjedniku Mikeu Penceu kasnije navodno rekao da su razgovarali o ubojstvu ruskog veleposlanika u Ankari i konferenciji u Kazahstanu o Siriji, ali ne i o Obaminim sankcijama.

No, 12. siječnja je netko dojavio za postojanje tog razgovora Davidu Ignatiusu, kolumnistu s dobrim vezema u obavještajnoj zajednici iz izrazito Trumpu nesklonog “Washington Posta”. Iako se radilo o povjerljivom, zaštićenom razgovoru, za koji po zakonu javnost nije smjela doznati.

Pence je 15. siječnja rekao za CBS kako je Flynnov kontroverzni razgovor, za koji su mediji doznali, bio rutina: “Nisu raspravljali ni o čemu u vezi protjerivanja diplomata ili sankcijama… ”

No tada je procurio i sadržaj razgovora, opet iz obavještajne zajednice. I opet preko Washington posta. Državni odvjetnik Yates je prije toga izvršio pritisak na direktora FBI-ja Comeya, nakon što je glasnogovornik Bijele kuće Spicer ponovio da je postojao samo jedan poziv i da se nije raspravljalo o sankcijama, da informira Bijelu kuću o svojim saznanjima. 9. veljače je devet neimenovanih dužnosnika potvrdilo Washington Postu kako zaštićene snimke s oznakom tajnosti otkrivaju da je Flynn ipak razgovarao s Kislyakom o sankcijama.

Dvojica su potvrdila da je Flynn rekao Rusima da ne pretjeruju s reakcijom na sankcije, davši Rusima do znanja da će se o sankcijama ponovo razgovarati kad Trump prisegne za predsjednika.

Obamin je cilj bio upravo isprovicirati krajnje ratobornu reakciju Rusije: Putin je, vjerojatno nakon razgovora sa svojim veleposlanikom, odlučio – ne reagirati uopće, stjeravši tako Obamu i cijelu njegovu ratnohuščkačku kamarilu u kut. No upravo zbog Putinove reakcije špijuni su posumnjali na Flynna, kao na osobu koja minira njihove napore da izazovu sukob s Rusijom pod svaku cijenu prije nego Trump preuzme vlast.

Dakle, ili je Pence lagao, ili je Flynn lagao njemu. Trump je, naravno, prihvatio ostavku Flynna. No pobjesnio je zbog curenja informacija iz svog neposrednog okruženja. Postalo mu je jasno da je okružen neprijateljima. I da sve skupa počinje poprimati neugodan zadah afere Watergate. Kad smo kod toga, i tada je “duboko grlo” iz Bijele kuće dostavljalo informacije upravo Washington postu, a spomenuti Schindler također koristi i sličan naziv za ovu aferu, KremlinGate.

Sličnosti s tom aferom koja je srušila jednog od najboljih (i najpoštenijih, unatoč kasnije stvorenom imageu!) predsjednika SAD, Nixona, su upravo napadne na svakom koraku: trake, prikrivanje, Predsjednik ništa nije znao, ali tražila se njegova glava.

Jastrebovi iz Obamine vlade su tako zapravo uspjeli minirati najmeru Trumpa da postigne sporazum s Rusijom, odnosno uspjeli su održati stanje hladnoratovske, antiruske paranoje, koja ih i održava na površini. Uostalom, davno sam već pisao kako Amerika ponovo živi u eri Makaratizma, gdje je svatko sumnjiv kao “ruski špijun”.

Najveći strah “liberala”, u stvari kulturnih marksista u SAD, je da bi Trump mogao pomiriti SAD s Rusijom. Antiruska histerija mora opstati kako bi vladajuće elite mogle opstati.

Rusija više nije komunistička – i to je, naoko paradoksalno, jedan od razloga zašto je ona problem. Istina, Rusija je vulgarna kapitalistička i pomalo divlja zemlja s pretežno alkoholičarskom populacijom, ali Rusija danas ima puno više zajedničkog s onim kako prosječan Amerikanac razmišlja nego ikad prije.

I opasnost je, zbog svoje demokratičnosti koja se danas zove “populizam”, za američku liberalnu ljevicu koja principe liberalizma pretpostavlja principima demokracije. I to u jednakoj mjeri i na isti način na koji je demokracija u Americi svojevremeno bila prijetnja za komunizam u SSSR-u. Ljevica u Americi, “liberali” kako sami sebi tepaju, je u stanju i izazvati građanski rat kako bi uklonila Trumpa, a kamoli rat s Rusijom.

Konačni cilj: Trump

Trump ima neprijatelje svuda – pa i u svojoj najvećoj blizini. Bi li bilo pretjerano nazvati ih zavjereničkom skupinom? Možda i nisu svi u izravnom doticaju, i sigurno se ne sastaju u pećini ispod vulkana gdje na čelu stola sjedi tajnoviti čovjek koji gladi perzijsku mačku i zove se Blofeld ili Soros, ali svakako osjećaju određeno zajedništvo, od vrhova CIA-e do nekih medija u Hrvatskoj, i imaju zajedničku agendu. Ona je protudemokratska, protunarodna, i protuprirodna.

Da stvar bude gora po njega, Obama je dao NSA, agenciji za elektronsko nadziranje, mogućnost da presretnu komunikacije u samoj zemlji neposredno prije nego je napustio ured, omogućivši tako špijunima da kontroliraju iduću vlast.

A to je jako, jako loše za demokraciju: NSA je osnovana kako bi štitila Ameriku od vanjskog neprijatelja, ne “unutarnjeg” u vidu demokratski izabrane vlade. Obavještajna zajednica sve više postaje Pretorijanska garda, i nož u leđa je pitanje vremena.

S druge strane: Trump, koji je postao multimilijarder već u svojim tridesetim, je navikao plivati s morskim psima, i ima sjajan instinkt za to odakle mu dolazi opasnost. “Obavještajna zajednica dijeli tisku povjerljive informacije kao djeci slatkiše”, rekao je jučer. “Baš kao u Rusiji”, dodao je.

Za pravo mu daje i izvješće Wall Street Journala od srijede. “Dužnosnici koji predstavljaju državu u državi sakrivaju informacije od predsjednika Donalda Trumpa, unatoč tome što je on vrhovni zapovjednik”, kažu.

Shane Harris i Carol E. Lee citiraju “trenutne i bivše dužnosnike” koji kažu kako obavještajna zajednica sakriva informacije od Trumpa jer su zabrinuti da bi mogle procuriti ili biti kompromitirane. Odnosno, da bi ih Trump mogao proslijediti – Rusiji.

No ako je izviješće točno, ono zapravo potvrđuje kako obavještajne agencije ne samo skrivaju informacije od Predsjednika, nego ilegalno dostavljaju povjerljive informacije medijima kako bi naštetili Trumpovoj vladi, što je krivično djelo i čin veleizdaje. U srijedu je bivši dužnosnik CIA-e i predsjednički kandidat na predizborima 2016.

Evan McMullin rekao za CNN kako oni imaju pravo dostavljati povjerljive i klasificirane informacije medijima, jer su se zakleli štititi SAD i Ustav, a Trump je “sigurnosna prijetnja”. Za koga? SAD? Ili za špijune i “deep state”? Za one koji mimo izbora vladaju državom koja bi trebala biti najveća svjetska demokracija, a pretvara se u demokraturu kakve postoje u trećem svijetu?

I sam izraz “deep state” se nekoć vezivao tek uz Tursku, da bi u predizbornoj kampanji 2016., kad je postalo jasno da sve obavještajne službe i mediji koje kontroliraju (manje-više svi) rade na tome da Trump nikad ne bude izabran, postao udomaćen i u SAD. Nakon njegovog izbora, kampanja difamacija je samo dobila na zamahu.

Zamimljivo da čak i u tim i takvim “mainstream medijima” postoje oni koji su shvatili poantu. Damon Linker, koji piše za ljevo liberalni The Week je 14. ovog mjeseca napisao tekst naslovljen “Američki špijuni jednoglasno su odstrijelili Michaela Flynna.

To je vrlo zabrinjavajuće“. On kaže da je ono što gledamo “pokušaj da se potajno izmanipulira javno mnijenje kako bi se postigao željeni politički ishod”. On kaže kako Trumpove kritičare nije briga za to što su špijuni proslijedili tajne informacije medijima – jer su zadovoljni rezultatom.

“Neovisno o tome što je Flynn uradio, jednostavno nije posao “skrivene države” da cilja čovjeka u vrhu izvršne vlasti poslužujući reporterima informacije koje su kriomice prikupili”.

A Eli Lake iz Bloomberga ide i korak dalje: njegov se tekst zove “Političko ubojstvo Michaela Flynna.” On primjećuje kako je ono što sad Amerika gleda zapravo ono što se događa u najgorim policijskim državama, gdje vladin represivni aparat služi kao mač protiv vlastitog naroda, ne štit od vanjskog neprijatelja. “Normalno, snimke razgovora dužnosnika i građana SAD spadaju u najstrože čuvane državne tajne. To ima dobar razlog.

Selektivno otkrivanje dijelova privatnih razgovora koja prati FBI ili NSA daje skrivenoj državi mogućnost da uništi reputaciju čovjeka skrivajući se iza anonimnosti. To je ono što rade policijske države”.

Donald Trump je pročitao Lakeov članak, i tweetao mu pohvalni komentar: “Hvala Eli Lake iz Bloomberga – NSA i FBI . . . se ne bi trebali miješati u politiku . . . i “To je vrlo ozbiljna situacija za Ameriku”. Da, jest. “Deep state” sad ide po Trumpovu glavu. I to više niti ne skrivaju.

Pojam “Deep State”, država u državi ili skrivena država, odnosi se na kompleks birokrata, tehnokrata i plutokrata koji želi da stvari ostanu kakve jesu – neovisno o rezultatima izbora. Komentator Breitbarta Virgil koji je dosta pisao o fenomenu skrivene države, države u državi, kaže: “Nemojmo se zavaravati. Anti-Trump pokret je možda izgubio na izborima 2016, ali nije izgubio svoju moć. I u tom smislu, oni imaju stvarnu težinu, i koristit će je koliko god mogu.
 

 
(dnevno.hr)